Osma ofenziva

U kafiću "JB Tito" na Čengić Vili tog historijskog 24. studenog 2022. godine donesena je odluka o pokretanju osme ofenzive. Stanoviti pedesetosmogodišnji Ž.K., oženjen i neosuđivan - ne svojom krivicom - već je rano ujutro, prije osam sati, mučen nesnosnim mamurlukom od sinoć, došao u kafić i stao uz šank.

"Šta ćemo jutros?" pita konobar. "Johnnieja ili Jima (Johnnie Walker i Jim Beam, op.a.)?"

"Jutros ću jednog Mihaila", reče Ž.K.

"Mihaila?!" reče začuđeno konobar. "Ne kontam?"

"Kolko ti Mihaila znaš?"

"Schumachera... Michaela Jacksona..."

"Schumacher je Michael, a ne Mihail? A Jackson je Michael. Kontaš: M-A-J-K-L?"

"Kontam."

"Ništa ti ne kontaš. Znaš li barem koji je danas datum?"

Konobar pogleda na mobitel.

"Dvadeset i četvrti jedanesti", reče.

"A sutra?"

"Logično bi bilo da je dvadeset i peti. A kontam... sutra je kod vas Hrvata sveti Mihail..."

Ž.K. se uhvati za glavu.

"Jesi li ti čuo za Gorbačova?"

"Jesam. To je onaj što pravi votku?"

"Merhaba, Kolumbo!" reče Ž.K.

"Duplu ili bocu?"

"Za početak duplu. Dok ne stignu ostali."

U to se na vratima kafića ukazaše N.H. i F.N., koji su između sebe vodili nekog starca koji je na glavi nosio pionirsku kapu sa zvijezdom, dok je N.H. nosio ustašku kapu.

"Šta ti je to!?" izdera se Ž.K. pokazujući na ustašku kapu.

"Pa reko si da ponesem dêdinu kapu... i ja ponio", reče zbunjeni N.H.

"Pa ti stvarno nemaš osjećaj za istorijsku važnost ovog trenutka", reče Ž.K. "Bacaj to!"

N.H. skine kapu i baci je u korpu za smeće.

"To ja stalno govorim", reče F.N.

"Šta to ti stalno govoriš!?" reče vidno iznervirani N.H.

"Pa to... da nemaš osjećaj za istorijsku važnost ovog trenutka."

"Znaš li ti, Fadile, gdje su najbolji ćevapi u Jajcu?" upita N.H.

"U Fatime poviš Jajca", reče F.H., pokazujući srednji prst prema N.H.-u. "Nije Fadil od jučer."

"Gdje ti je šef?" upita Ž.K. F.N.-a.

"Muči ga nešto stomak, pa mora svaki čas u ćenifu", reče F.N. "Išo bi i on s nama al da nabaviš oklopni autobus s ćenifom."

"Ma, je li! A da rentamo od Oružanih snaga tenk. To mu ja, kao jednotrećinski vrhovni komandant mogu sredit kad god hoće. Oduvijek je mašto da uđe u Banja Luku na tenku."

"Vidi šta sam ti doveo", reče N.H. pokazujući na starca koji je zbunjeno razgledao oko sebe.

"Ko ti je taj?" upita Ž.K.

"Učesnik narodno-oslobodilačke borbe."

"Dedo, kolko imaš godina?" upita Ž.K.

"Gluh je ko top", reče N.H. "Ima devedeset i četri godine."

"Đe ga nađe?"

"Rođak mi je direktor staračkog doma, pa mi ga on doćero."

"Dedo!" povika Ž.K.

"Ja...", reče dedo.

"Jesi li ti učesnik NOB-a?"

"Roba?" reče Dedo.

"NOB-a? Narodno-oslobodilačke borbe?"

"Meni se čini da jesam... Al nisam siguran. Davno je to bilo", reče dedo. "Ko će se svega sjetit."

"Plan je, dakle, sljedeći", reče Ž.K., nakon što je konobar spustio na stol bocu votke i tri čaše. "Sutra, na dan državnosti jedine nam države, idemo kombinovano u Banja Luku i Mrkonjić Grad."

N.H. podigne ruku.

"Kontam to za Banja Luka, al mi taj... kako si ono reko... Mrkajlić... nije jasan", reče.

"Mrkonjić, jebem te neuka!" reče F.N. "Znaš li ti šta se dogodilo u Mrkonjić Gradu dvadeset petog novembra četeres treće?"

"Eto, ti mi reci!" reče N.H. "Da nije tada otvorena prvi firma za uvoz respiratora u Bosnu i Hercegovinu?"

"Nismo se tako dogovorili", reče N.H. "Ako ćemo se vrijeđat, možemo i to. Šta da ja tebi kažem da si uzepeovac?"

"Nije on uzepeovac. Samo sam ja uzepeovac", reče Ž.K. "I prestanite se svađat! Je li jasan plan?"

"Šta tu ima bit nejasno?" reče N.H. "Idemo se prvo u Banja Luci najebat Mili nane, pa onda u taj..."

"Mrkonjić", reče Ž.K.

"A kome ćemo se tamo najebat nane?" upita N.H.

"Moj Željo, ko tebe svituje", reče F.N.

"Dolazi li Darjan?" upita Ž.K.

"Dolazi, naravski", reče N.H. "Isto da se njega nešto pita. Ne dolazi on lično, već njegova ekipa."

"Što on ne dolazi?"

"Kaže da ga je uzeo Mile na zub. Boji se! A i bolje je da ne iđe. Jest on Hrvatina, i ja to poštujem, al šta ako ti pođe tisućat po Banja Luci. Pa dobit batine zbog budale."

Proslava dana državnosti Bosne i Hercegovine koja se 25. studenog proslavlja na jednoj trećini Bosne i Hercegovine ove je godine bila specifična. Najprije je u organizaciji SDP-a u prostorijama Banjalučkog velesajma održana svečana akademija povodom Dana državnosti na kojoj je pored Nermina Nikšića, predsjednika SDP-a, bio prisutan i Željko Komšić, što su uredno prikazale i kamere Federalne televizije.

"Nema nikakve logike da Banja Luka i Republika Srpska ne obilježavaju 25. novembar. To je prije svega praznik obnovljene državnosti Bosne i Hercegovine, zemlje u kojoj svi mi živimo. Dvadesetpeti novembar je simbol borbe svih naroda sa ovih prostora protiv fašizma, simbol vizije koju su oni koji su vodili narodnooslobodilački pokret imali o budućnosti. U onakvom vremenu, na onakvom mjestu, pod onakvim ratnim dejstvima imati viziju, praviti sistem, praviti državu je zaista nešto što je veličanstveno", izjavio je Komšić tom prilikom.

Seansa je nastavljena u Mrkonjić Gradu, ispred spomen sobe u kojoj je prije gotovo osamdeset godina održano zasjedanje ZAVNOBiH-a, gdje su udareni temelji socijalističke Bosne i Hercegovine. U Mrkonjić Gradu se pojavio i poznati "antifašist" Fadil Novalić, sada već pomalo bivši premijer Federacije BiH.

Proslava Dana državnosti u režiji "bosanskih patriota" postala je poprilično predvidiva i pomalo podsjeća na nekakav godišnji revival, poput "Noći vještica" i sličnih veselica, dan kada se bošnjački političari pretvore u "antifašiste", pa onda, kao u nekakvoj montipajtonovskoj inscenaciji izvrše invaziju na Mrkonjić Grad, kao da se radi o virtualnoj, "osmoj ofenzivi".

Televizijske kamere su tom prilikom ove godine snimile razgovor s 94-godišnjim starcem, navodnim učesnikom NOB-a koji je, noseći na glavi partizansku kapu, odlučno zaprijetio "fašistima i njihovim slugama", rekavši kako bi on, da mu je vlast, znao kako treba postupati s takvima. Taj navodni "antifašist" je 1945. godine, po završetku rata, imao 17 godina. S koliko je godina stupio u NOB, u prilogu nije navedeno. Sljedećih godina trebamo očekivati pred televizijskim kamerama "antifašiste" koji su, 1943. godine, podigli ustanak protiv teta u vrtiću.

Iako smo se svi pomalo naviknuli na taj apsurd - koji se iz godine u godinu ponavlja, da oni koji tristo pedeset i četiri dana u godini grubo negiraju postavke ZAVNOBiH-a, a zatim, tristo pedeset i peti dan, bezočno koriste simbolički kapital tog datuma ispražnjen od bilo kakvog smislenog sadržaja - on uvijek iznova izaziva blago čuđenje.

Taj "antifašizam" koji promoviraju naši vrli "građani" isključivo se svodi na antifašizam staljinističkog tipa kojemu britanski povjesničar Tony Judt odriče antifašistički karakter, jer Staljinova primarna namjera nije bila antifašistička borba, već ideološko prekrajanje Europe, kojemu je antifašizam poslužio tek kao dobrodošla izlika.

Kakve veze sa ZAVNOBiH-om i antifašizmom imaju Fadil Novalić ili Željko Komšić, to znaju samo oni. Novalić je, možda, "antifašist" jedino po tome što je prije par godina odlučno odbio nabaviti respiratore iz "fašističke Njemačke", već se radije odlučio za one iz "komunističke" i "antifašističke" Kine, dok Željko Komšić, možda, u te "slavljeničke dane" prigodno zamijeni mrski kapitalistički viski s "antifašističkom" votkom.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.