Ne okreći se, kćeri

Ovo je već postalo dosadno i predvidivo: po ne znam koji put Milorad Dodik najavljuje odcjepljenje Republike Srpske, dok ga s druge strane u toj namjeri sprečavaju tek "patrioti" predvođeni opskurnim likovima, poput Zukana Heleza ili Rame Isaka.

 

Ovaj put je to postalo toliko "ozbiljno" da je to bila jedna od glavnih vijesti dana čak i u susjednoj Hrvatskoj, poslovično nezainteresiranoj za zemlju "s kojom dijeli najdulju granicu".

Tamo Dodika, izgleda, uz rijetke iznimke, svi shvaćaju ozbiljno. Ne znam kako svima već odavno nije postalo jasno kako Dodik nikada neće posegnuti za tom mjerom, jer bi to bio njegov politički kraj. Ovakvo stanje mu zapravo odgovara, jer je Bosna i Hercegovina dobrodošla izlika za sve ono loše što se događa u Republici Srpskoj. Odgovara i vlastima u Federaciji BiH, gdje je Dodik izlika za sve: stvara se dojam da bi Bosna i Hercegovina naglo procvjetala odmah nakon što Milorad Dodik nestane s političke pozornice, a stvar u svoje ruke preuzmu nadobudni "patrioti".

 

Ovo posljednje Dodikovo "odcjepljenje" zapravo je zgodan način da se opišu politička zbivanja u Bosni i Hercegovini u protekloj godini, kao svojevrsni rezime, a možemo ga promatrati i kao Dodikovu uranjenu novogodišnju čestitku i najavu kako će, po svemu sudeći, nova godina biti nalik prethodnoj kao jaje jajetu. Ne vjerujem kako ćemo dugo čekati na novo "odcjepljenje".

Da podsjetim: Dodik je novo odcjepljenje RS-a najavio protekli tjedan, kada je u intervjuu RTRS-u zaprijetio odcjepljenjem u slučaju da Christian Scmidt nametne zakon kojim se rješava status i pravo raspolaganja državnom imovinom. Po Dodikovim navodnim informacijama, ta odluka bi mogla uslijediti već u siječnju. Taj zakon je zapravo teška obmana, kao i Dodikovo "odcjepljenje" uostalom. Takozvanom državnom imovinom u ovom trenutku u punom kapacitetu upravljaju entitetske vlasti. U nekoj doglednoj budućnosti ovaj će problem nestati sam od sebe, kada naši vlastodršci iscrpe sva prirodna bogatstva. A kako je krenulo, kako se nemilice uništavaju šume zbog zarade pojedinaca povezanih s politikom, to se vrijeme bliži.

 

Nije dugo trebalo čekati na reakciju iz Sarajeva. Odmah se javio živopisni Ramo Isak, federalni ministar unutrašnjih poslova, dežurni bošnjački dodićolog, koji je u familijarnom tonu poručio Dodiku: "Milorade, ako visoki predstavnik Christian Schmidt nametne Zakon o državnoj imovini BiH u 17. 00 sati, a ti proglasiš nezavisnost u 11.00 sati – u 11.01 sati završit ćeš iza rešetaka. To ti garantujem. Pa izvoli. Pozivam te, ne čekaj odluku visokog predstavnika – budi hrabar i pokušaj, a uspjeti nećeš, ili prestani trovati bosanskohercegovačko društvo i sijati strah, mržnju, razdor i netrpeljivost."

 

"Ramo, Ramo druže moj", orilo se ovih dana s tribina nogometnih stadiona, a sve u slavu novoustoličenog bošnjačkog gazije koji je, stječe se dojam, posljednja brana pred Dodikovom secesijom. Pitanje je samo kojim se to divizijama Dodik planira odcijepiti od Bosne i Hercegovine, a kojim ga to divizijama federalni ministar unutrašnjih poslova nastoji spriječiti, ministar čije su ingerencije ravne onima Benjamine Karić koja jedino odlučuje o boji konfeta koje su se nabavljale za novogodišnje slavlje. Na obojicu ovih ratobornih pjetlića primjenjiva je ona čuvena Staljinova izjava o papinim divizijama.

Ovaj sraz, koji je obilježio proteklu političku godinu, bez obzira tko je u pojedinom trenutku glumio Dodikova sparing partnera, je li to bio Ramo Isak ili Zukan Helez, najbolje je opisati onom čuvenom izjavom devetnaestogodišnjeg ročnika JNA Bahrudina Kaletovića, koji je 1991. godine, tokom desetodnevnog operetnog rata u Sloveniji, pred kamerama televizije Jutel izjavio: "Koliko ja kužim, oni kao hoće da se odcjepljuju, a mi im kao ne damo."

 

(Uzgred, sjeća li se još netko Mirnesa Ajanovića osnivača i predsjednika stranke BOSS, koji je 2000-ih bio primjer voluntarizma i primitivizma u politici. Međutim, u odnosu na Zukana Heleza, Ramu Isaka i slične, Mirnes Ajanović je bio oličenje finog engleskog gospodina, sve sa frakom i cilindrom.)

 

Cijela ova priča nepotpuna je bez "četvrte strane" predvođene visokim (ne)predstavnikom Christianom Schmidtom, koji ovih dana najavljuje kozmetičke izmjene izbornog zakona koje se odnose isključivo na tehnički aspekt provedbe izbora. A iz američkog veleposlanstva po stoti put poručuju kako je Bosna i Hercegovina suverena i cjelovita, i da će takva i ostati. Koga briga što nije ni suverene ni cjelovita, to što je proces ciprizacije zemlje već odavno ušao u letalnu fazu, niti to što u te floskule ne vjeruje više nitko.

 

Ova "drama" na relaciji međunarodna zajednica - Milorad Dodik neodoljivo  podsjeća na partiju pokera u kojoj oba igrača blefiraju s nevjerojatno lošim kartama, iako se unaprijed zna da su pobjednici i jedni i drugi. A tko gubi u cijeloj ovoj priči? Pa ljudi koji su ovih dana pred Božić čekali na ulazak u Bosnu i Hercegovinu više od deset sati. I oni koji u narednoj godini planiraju s kartom u jednom smjeru otići u zemlje Zapada.

Schmidt drumom, Dodik šumom. A može i obratno. Dodik je odmah najavio kako neće pristati na Schmidtove izmjene, već da će Republika Srpska održati izbore prema vlastitim pravilima. Ova jeftina predstava za javnost, koju gledamo godinama, nije ništa drugo nego sredstvo da se u Bosni i Hercegovini zadrži postojeći status quo koji odgovara svim stranama. Koliko ja kužim, da parafraziram Bahrudina Kaletovića, Schmidt bi kao uveo Bosnu i Hercegovinu u Europsku uniju, a Dodik mu kao ne da, dok Dragan Čović "pragmatično" podržava i jednog i drugog. Kao da u "el clasicu" navijate i za Barcelonu i za Real.

 

A gdje je tu "treća", hrvatska strana. Nema je nigdje osim na budžetu. Oni su proteklih godina toliko odmaknuli na europskom putu, da se više i ne osvrću iza sebe, na tamo neku Bosnu i Hercegovinu da prostiš. HDZ-ova miništrica kulture i športa Sanja Vlaisavljević, grobarka bosanskohercegovačke kinematografije, u svojoj novogodišnjoj "urbi et orbi" poruci svekolikom puku i džematluku između ostalog poručuje: "Zato zajedno s vama u narednoj godini želimo vidjeti BiH koja grabi brzim korakom ka EU!" Ako netko slučajno i zastane na europskom putu, Šef ga očinski potapša po ramenu i kaže: "Ne okreći se, kćeri".

 

Idu tako lukavi Latini prema Europi, što dalje od tih primitivaca, od svih tih rama, zukana, sabina, vukanovića, dodika, sejdića i fincija. U jednom trenutku netko zastane i kaže: "Šefe, ovdje na putokazu piše Leskovac." Šef zastane i pogleda: stvarno piše Leskovac. "Samo naprijed", kaže On. "Leskovac je antički naziv za Linz."

 

Da se ponovo vratimo na početak ovog teksta, na Dodika kao strašilo za malu djecu koja ne slušaju tete iz Bruxellesa. Nakon Ukrajine i događanja u Gazi, najgore što se može dogoditi Europi je Milorad Dodik. A tu su i nedavno održani izbori u Srbiji, gdje oporba danima prosvjeduje, optužujući Vučićev režim za izbornu krađu. A Dodik je, je li, Vučićev politički amortizer za jednokratnu uporabu. "Zašto baš sad?" pitaju se oni. "A zašto da ne?" rekli bismo mi.