Izdaja ili dogovor?

Prošlog tjedna održan je u Laktašima sastanak na kojem su iza "zatvorenih vrata" razgovarali Milorad Dodik (SNSD), Dragan Čović (HDZ) i predsjednici stranaka takozvane Trojke, Nermin Nikšić (SDP), Elmedin Konaković (NiP) i Edin Forto (NS).

Kao što to obično kod nas biva, uvijek se nađe netko tko će barem donekle odškrinuti ta "zatvorena vrata": prema tvrdnjama sarajevskog Avaza, na sastanku je postignuta suglasnost oko brojnih pitanja koji su proteklih mjeseci bili kamen spoticanja na državnoj razini, odnosno na razini Vijeća ministara.

Sađenje tikava

Oglasio se potom, povodom ove "tajnovitosti", na društvenim mrežama i Nermin Nikšić, koji je pojasnio stajališta Trojke: "Sastanak vladajuće koalicije je jučer održan iza zatvorenih vrata, ne da bismo nešto sakrili od javnosti, već da bismo pregovore rasteretili politikantstva i propagande, koje su postale redovna pratnja: prije, tijekom i nakon koalicijskih sastanaka. Vidim da je to i sada slučaj."

Sudeći po ovome, vladajuća koalicija, izgleda, ovaj put misli ozbiljno. Brojni su dosadašnji trilateralni i bilateralni susreti na najvišoj razini bili unaprijed osuđeni na propast, zbog politikantstva bošnjačkih oporbenih stranaka, koji su svaku mogućnost dogovora unaprijed dočekivali na nož i otpisivali kao izdaju nacionalnih interesa.

Po pisanju Avaza, prva točka oko koje su se dogovorili djeluje pomalo farsično: "Dogovoreno je da se od Europske komisije traži točan, precizan datum za početak pregovora EU – BiH." Što se nudi zauzvrat, nije navedeno. Ovaj zaključak podsjeća pomalo na pokušaj onog Muje iz vica da dobije na Loto, a da prije toga nije uplatio listić. Doduše, ova točka je tu, čini mi se, samo iz jednog razloga, da se unaprijed, koliko god je to moguće, spriječi politikantstvo osovine SDA-DF, s kojom su i pojedine članice Trojke u proteklom periodu "sadili tikve", što je ključna prepreka bilo kakvom dogovoru.

Pad Kraljevine

Najvažnija točka sastanka, odnosno ona koja je dosada izazivala najviše prijepora u javnosti, i to isključivo u Federaciji BiH, odnosi se na izbor članova Predsjedništva BiH. Prijedlog je da se bošnjački član Predsjedništva bira s prostora čitave Federacije BiH, dok bi se hrvatski član birao iz županija s većinskim hrvatskim stanovništvom, dok u Republici Srpskoj sve ostaje po starom, osim što je izmijenjena formulacija po kojoj se iz tog entiteta u Predsjedništvo bira kandidat iz reda "Srba i ostalih".

Bez obzira na sve, na opskurnom SDA-ovom glasilu Stav, sastanak u Laktašima opisan je uz sljedeći naslov: "IZDAJA: Trojka u Laktašima isporučila Predsjedništvo BiH Čoviću, Izbornu komisiju i Ustavni sud Dodiku, a sve zbog jednog obećanja". Ovi likovi iz Stava podsjećaju na onog junaka iz filma "Rane" Srđana Dragojevića, na onog umirovljenog zastavnika kojega glumi Miki Manojlović, koji na vijest o padu Krajine izlazi na prozor i dere se iz sveg glasa: "Izdaja! Izdaja, mamu vam jebem!"  

Hoće li predstavnici Trojke ustrajati do kraja ili će, kao i svaki put dosada, pokleknuti pred "patriotskim" ucjenama, ostaje da se vidi. Međutim, jedna stvar, bez obzira koliko bila minorna, ulijeva određeni optimizam. O čemu se radi? Pa o tome što su u posljednje vrijeme, vjerojatno uoči sastanka, naglo utihnuli Trojkini dežurni "patrioti". Tu prije svih mislim na Zukana Heleza i Ramu Isaka, čija je uloga prije svega povlađivati u ime Trojke najradikalnijem dijelu bošnjačkog biračkog tijela, od kojega Trojka, izgleda, usprkos svemu, nije odustala.

Strani suci

Također, usuglašen je i način popunjavanja Ustavnog suda BiH. "Do kraja travnja", kaše se u rezimeu sastanka, "usvojiti reformu Ustavnog suda BiH na način da dvoje sudaca bira Republika Srpska, četvero sudaca bira FBiH, a troje sudaca da se bira u Parlamentarnoj skupštini BiH". Ono što je važno naglasiti da se nigdje ne spominju strani sudci u Ustavnom sudu, što je bio jedan od najvažnijih uvjeta koje je Dodik postavio pred vladajuću koaliciju, a ujedno i dobar razlog bošnjačkoj oporbi da digne neviđenu dreku na "izdajnike" iz Trojke.

Još se jedan gorući problem u Bosni i Hercegovini našao na tapetu vladajuće koalicije, a riječ je o Središnjem izbornom povjerenstvu (SIP) koje je od birokratskog aparata predviđenog za provedbu izbora, zbog neustavnog Izbornog zakona, pretvoreno u parapolitičko tijelo kojim upravljaju SDA i DF, uz potporu oporbenih republičkosrpskih stranaka. Navodno je koalicija postigla dogovor i o izboru novog SIP-a. Nije prihvaćen prijedlog da SIP bira članove, a pogotovo predsjednike biračkih odbora.

Međutim, kao po običaju, nakon sastanka su uslijedile različite izjave sudionika o dogovorenom koje su donekle stišale blagi optimizam koji je nakratko zavladao. Na portalu Srpska.info, naknadne reakcije sudionika prokomentirane su naslovom "Sve je dogovoreno i ništa NIJE DOGOVORENO: Oprečne izjave nakon sastanka SNSD, HDZ i "Trojke" u Laktašima".

Od gorućih problema jedino nije razmatrano pitanje državne imovine, gdje, kako stvari stoje u ovom trenutku, nije moguće postići nikakav dogovor. Treba podsjetiti da je na sastancima u Prudu, koji su održani u periodu od ožujka do prosinca 2008. godine, a na kojima su sudjelovali Dragan Čović, Milorad Dodik i Sulejman Tihića iz SDA, bio postignut dogovor i o državnoj imovini. Pored toga, postignut je dogovor i o ustavnoj reformi, statusu distrikta Brčko, popisu pučanstva 2011. godine. Međutim, dogovor je propao zbog frakcijskih borbi unutar SDA.

Najozbiljniji pokušaji

Prudski dogovor i takozvani Travanjski paket iz 2006. godine bili su najozbiljniji pokušaji normalizacije Bosne i Hercegovine koja je uključivala i ustavnu reformu, što je iz današnje perspektive poprilično iluzorno očekivati. Travanjski paket, da podsjetim, bio je prijedlog ustavnih promjena oko kojeg su se usuglasila trojica nacionalnih predstavnika iz BiH u Washingtonu.

Travanjski paket predviđao je uvođenje rotacijske smjene jednoga predsjednika Bosne i Hercegovine uz dvojicu zamjenika predsjednika, za razliku od dotadašnjeg (i sadašnjeg) tročlanog Predsjedništva. Podrazumijevao je, također, i određene izmjene u radu Parlamentarne skupštine i Vijeća ministara. Međutim, Travanjski paket nije prošao u Zastupničkom domu PS BiH, zbog opstrukcije od strane Stranke za BiH Harisa Silajdžića i HDZ-a 1990 Bože Ljubića.

Čeka li slična sudbina i dogovor iz Laktaša? Ako je suditi po kolebljivim izjavama čelnika Trojke nakon sastanka, moguć je i ovdje sličan scenarij. Međutim, od sastanka u Laktašima nitko ništa i ne očekuje, pa ako i ovaj sporazum i propadne, nitko se neće naročito nasekirati zbog toga. A treba imati u vidu da vladajućima itekako odgovara trenutačni, odnosni višegodišnji "staus quo", jer nisu oni tu zbog naroda, već narod postoji isključivo zbog njih. Pitanje za milijun dolara: Što bi se trebalo dogoditi da se to promijeni?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.