Zakon rulje

Nekako u sjeni svih velikih HBO i Neflix hitova američkoj publici je prošle godine predstavljen The Orville, neuobičajeni spoj komedije i znanstvene fantastike. Za znan-fan zajednicu iznimno neobična produkcija Universal-Fox te je možda glavni razlog što serija nije još poznata u Europi činjenica da nije prikazana na CBS, Sy-Fy ili Showtime televizijama, koje su tradicionalno naklonjene ovom žanru.

Ipak, tvorac i redatelj Seth MacFarlane svojim renomeom odličnog komediografa i velikog ljubitelja Zvjezdanih Staza (u kojima se epizodno i pojavljivao) zaintrigirao je istinske ljubitelje oba filmska žanra. Serija već doživljava kraj uspješne druge sezone, a zašto je sve popularnija, jer govori o našoj svakodnevnici, na humoran način dodatno umotan u neku daleku budućnost. Nešto kao nježnija, pitkija, verzija naših Nadrealista.

Ovaj uvod je bio nužan jer želim ukazati na sedmu epizodu prvog serijala, pod nazivom Pravilo većine (Majority Rule), gdje posada posjeti planet na kojem se o društvenim pitanjima, o zločinima, o svemu zapravo, odlučuje jednostavnim metodom „lajkanja”. Za svaki javni istup, ali i ono privatno što procuri u javnost, svaki stanovnik planeta ima pravo lupiti „like” ili „dislike”... i ukoliko nakon nekog vremena osoba završi s viškom opetovanih dislajkova... gotova je.

Sučin pritite?

I sami razumijete da ovakvo što nema smisla, da je iznimno glupo te će prouzročiti više pogrešnih nego relevantnih odluka u javnosti, da će uništiti pravo privatnosti, slobodno odlučivanje svesti na budalaštinu, a iz ljudi na vidjelo istjerati sve ono površno i šminkersko na uštrb vrijednog i duhovnog.

Vama je to sasvim jasno, ali kako to da uočavate loše značajke demokrature u slučaju serijskog filma, ali svakodnevno zapadate pod loš utjecaj većinskog odlučivanja?! Posljednjih mjeseci zakoni u Bosni i Hercegovini svedeni su na puko dijeljenje pravde lajkovima pa tko više klika.

Počevši od svezemaljskog klikanja za odredišta letenja Eurowingsa, gdje je masovno lajkanje zamijenilo ustrajno investiranje u zračni promet, dok se sudbina poluprofitabilne linije svela na dobru volju njemačkog zračnog prijevoznika, umjesto na jačanje infrastrukture, domaće turističke ponude i općenito industrijsko jačanje.

Potom biranja članova Predsjedništva i lajkanja i dislajkanja tko je gdje brata, a tko gdje non grata, čije je lutkarsko dejtonsko pravo da bude spaljen, je li bolji konj od kenjca... Sve to bez ozbiljnih reformi u ustavno-pravnim okvirima u državi koja bi trebala čvrst oslonac u bilo čemu, a ne kvazi-facebook-demokraciju.

Kada rulja glasuje: 'smakni ga, smakni ga!' teško je očekivati da neki serijski ubojica dobije pravdu u obliku doživotne ili smrtne kazne izrečene pred sudom, ali još se može zažmiriti i reći kako je Gačić dobio što je i zaslužio (demokracija i humanizam ipak su izgubili u ovom primjeru), no dijeljene pravde u brakorazvodnim parnicama na način lajkanja i dislajkanja... Gadite mi se, ljudi.

Ustani, bane, Salomone!

Imao sam slično iskustvo raspada braka u obitelji i moram vam reći da tu nema pravednih ni poštenih. Čak i da nema Božjih zapovijedi, bio bih protiv razaranja bračne zajednice iz prostog razloga – što svaka razorena obitelj na dno povuče za sobom širu zajednicu, obitelj u širem smislu, podijeli braću, sestre, susjedstvo, kumove, poznanike... Svi krenu s navijanjem tipa jesi li za Velež ili si za Zrinjski, jesi li za Sarajevo ili si za Želju, jesi li za Partizan ili za Zvezdu, jesi li za Dinamo ili za Hajduk.

Do jučer krvlju vezani, pred zajednicom i pred Bogom vezani, postaju najgori neprijatelji, dobro se poznaju međusobno, još se bolje i podmazanije mrze, podmeću noge međusobno, zovu policiju jedni na druge, zovu hitnu u pomoć jedni od drugih. Sve je to nisko i vjerujte, obje su strane jednako krive za razvod i za raspad.

Ali još je prljavije i krvavije i bolnije kad se sve to prelomi preko djece, kada ih se podgovara, nagovara, kada ih se zapitkuje da se pridruže valu mržnje, navijačkim strastima, kada im se usađuje lajk i dislajk... Ali zanemarimo čak i sve to.

Izići na ulicu i javno osuditi na osnovi priča sa društvenih mreža... To je nisko čak i za vas. A institucije, ljudi obučeni za reagiranje u ovakvim situacijama, nisu sposobni još uvijek zauzeti realan, miroljubiv stav, na dobrobit svih. Ali vi ste kao masa već presudili.

Presudili ste jednom bračnom paru, kako, ljagu ste obrisali od njihovu ni krivu ni dužnu djecu. Neka se uduše u smradu svojih predaka! Bravo! Za to ste sposobni, a na isti način da smaknete postdejtonske krimokrate s vlasti, za to niste sposobni. Čestitam! Ne dao Bog da mi sudbina ovisi o vašemu lajku.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.