Svi bi u Europu, nitko u red ne bi
Sasvim je razumljivo da svi želite u Europu, da želite taj divni život, standard, obećanu zemlju Kanaan. Ljeti se to najbolje primijeti, kad krenete na more. Svi bismo na to more ljeti, mislim, nije da bismo mi na more kao more, ima mora i zimi, nitko ne ide na more zimi, ali neizdrživo je ostati u gradu, gori zemlja, nebo blista, a u zraku fatamorgane.
Magistralne ceste M-16 i M-17 budu kao mravima zakrčene rijekom automobila koji trandaju gore-dolje, spram obali. Ali pritom vidiš i da nitko ne bi reda, svi samo egoistično vide svoju potrebu i želju da stignu što prije.
Na dionici od 100 kilometara barem ćeš dvadesetak puta naići na budalu koja bi preko reda, prestiže kolonu, prestiže na punoj liniji, oduzima prednost drugom vozilu, prolazi kroz crveno svjetlo... Znamo, svi bismo mi u Europu, ama svi bismo mi na to more, pobogu, evo ja čak ne bih u Gradac i Makarsku i Ston i Omiš, ja bih na Maldive, Karibe, Azurnu obalu, Havaje, Kubu... Ali ne preko reda!
Preko reda se gine, preko reda se zabijaš u haubu onog nekoga tko bi doma, nekog tko ide s posla i umoran je, sporo reagira, nekoga tko nije dobio godišnji odmor i upravo se kamionom vraća iz Turske, Njemačke, Italije, Austrije, nekoga tko se vraća s mora i rastresen je jer tužnoj mu se djeci na stražnjem sjedištu pripišalo, prisralo, ogladnili, ožednili, plače im se, povraćali bi...
E pa, dragi moji, za sve u životu treba reda
Naši bi političari u Europu, mislim, ne bi oni, oni bi ovdje vladali poput begova do smrti, ali neizdrživo je više u ovoj Bosni i Hercegovini. Nema se šta ni ukrast' ni okupirat' ni uzurpirat' ni majorizirat'... sve izgorilo, u zraku fatamorgane nekakve budućnosti. Ne možeš se za to uhvatiti. Dakle, ne sumnjamo mi da bi i Bakir i Mile i Dragan u Europu. I nama se na stražnjem sjedištu pripišalo, prisralo, ogladnili, ožednili, plače nam se, povraćali bismo...
Ali ne može preko reda. Dvadeset godina politika u Bosni i Hercegovini izgleda preko reda, dva protiv trećega. Dva protiv trećega su rezultirala da bi bošnjačka politička elita unitarnu, a hrvatska i srpska politička elita bi isparcelizirala pa svatko sebi. Ali dva protiv trećega su neizravno rezultirala da pitanja braniteljsko-boračke populacije još uvijek nisu riješena pozitivnim praksama iz ostatka svijeta, da još uvijek u humanitarnim akcijama skupljamo novce za operacije, a za to bi trebalo izdvajati novce od igara na sreću, lota i kladionica.
Dva protiv trećega dovela su da nemamo slobodno elektroenergetsko i telekomunikacijsko tržište, da dva infrastrukturna gigatna u mrežnom smislu (nikad formirana radiodifuzna Korporacija i Željeznice) odumiru godinama, da nemamo pozitivnu praksu poticaja korištenja obnovljive energije, da financijski ne koristimo neispunjene kvote za stakleničke plinove, da nemamo zakon o donatorima organa, medicinski potpomognutoj oplodnji... A samo je pitanje dana kada će doći do prvog oružanog obračuna školskih ravnatelja jer, pobogu, VIŠE NI DJECE NEMAMO! (znam, što se derem, koji klinac)
Ne može se ni na more ni u Europu preko reda. Oni imaju pravila i da nas puste da "uniđemo", pokvarili bismo svojom neorganiziranošću njihov desetljećima građeni red i poredak. Dakle, mi prvo moramo stati u red, ne prestizati na punoj, ne oduzimati prednost, ne ići dva protiv jednog...
Opet ja o prokletoj glasačkoj kutiji
I poslije velike prošlotjedne 2:1 svađe saznaš da Bakir kaže: eto to što je razljutilo Dragana, nije nikakav problem, uvrstit ćemo. Pa naravno da ćete uvrstiti, nego narodu koji ovlaš vijesti prati glumite, izvodite, zatežete... Ode, bolan, more, ode Europa. Nego stani u red. Nemojte dakle pričati da je do Bakira, Mileta i Dragana. Nije.
Vi ste ti idioti koji uđete u kutiju i razmišljate "moram za svoga i u gori vuka" glas(ov)ati. Vi ste ti kojima godi podijeljen Mostar na ljubiće i salemiće, da vam smeta, maknuli biste ih davno. Zaslužili ste sebi ovakvu vlast. Jer biste preko reda, samo sebi, grabi grabi, traži štelu, opet grabi grabi, traži vezu, grabi grabi...
Iščupajte glave iz guzica i pogledajte samo stanove, kuće i imanja na prodaju u vašem mjestu. Ti si, bolan, otjerao te ljude. Oni su samo tražili posla, kruha, hljeba, vekne, pogače, somuna, ugljikohidrata!
Pametni ljudi, pognuli glavu, stali u red, otišli u bolje sutra, sad imaju i Europu i more i što god požele. Ti nećeš nikad nigdje jer prestižeš na punoj crti.
