Sve go strućljak

Posljednjih dana padaju šale na račun onog nekog incela, ne ne, ne incela u žargonu, pravog Incela, banjalučkog. Presječen, miniran, on i dalje stoji. Čak ni treća srpska sreća nije ga srušila. Jednostavno je, industrijski konglomerat iz '50-ih godina prošloga stoljeća bio je na ponos lokalne zajednice i socijalizma. Makar je bila u krizi još kad sam ja bio mali, ovi danas nisu je uspjeli oživjeti kompletnu ni nakon više pokušaja, i danas postoji kao više manjih kompanija.

Incelov dimnjak tako je pomalo bio trn u oku domaćih nesposobnjakovića i uhljeba, koji ništa ne mogu sačuvati, pa sjetite se samo mostarskog Aluminija, koji je doslovce imao sve što mu treba, samo da se*e pare, ali političari u Vladi Federacije imali su bolje planove. I zato je danas na ponos nikome. Pa čak ni njegovom novom gazdi, liku u crnom.

E tako je isto bilo i sa dimnjakom koji je nekad bio simbol više od 6000 (slovima: šest tisuća) radnih mjesta, a danas samo dimnjak koji smeta. I kojeg ovi nesposobni uhljebi s kupljenim diplomama ne znaju ni srušiti. Jer da su imalo učili o statici, znali bi srušiti bilo što. Kako su Amerikanci uspjeli narušiti statiku megalomanskih libijskih brana i popustile su pod prvom poplavom, dok brane na Neretvi izdržaše nezapamćenu bujicu prije mjesec dana.

Kruha i igara

Nije to prvi slučaj da ovi danas strućljaci ne znaju ni okrečiti što su anamo oni sagradili. Kada se rušio Žitopromet, pa tek je ono bila komedija. Silose su strućljaci rušili godinu dana, a onda se u jednom trenutku i sami kompleks Žitoprometa nakosio, baš kao Incelov dimnjak. Rezali, minirali, nije se dao, bio je, kao i dimnjak, simbol vremena kada su se standardi znali i pritom poštivali. Danas, ne bih rekao ni da ih poznaju dobro, kako onda da ih poštuju.

Rušenje Žitoprometa počelo je, ako se ne varam, tamo nekad 2017. ili 2018. a spustili su ga na koljena tek nakon korone, tamo nekad 2022. godine. Grad je nerijetko bio u oblaku dima, a mnogi od nas išli su se slikat kraj krivog tornja u Pi... Mostaru.

Mogu se kladiti da kompleks koji će Slezak napraviti tu nakon Žitoprometa neće biti ni blizu čvrst ni žilav kao onaj komunistički bastion kruha za svakoga. Jer komunisti su od svega pravili simbol. Pa samo se sjetite čudovišnih spomenika na Kozari, Tjentištu (neki dan sam prošao pored ovog, ima i sad 14 posjetitelja).

Danas... Danas se ova jalija s vlasti ne može pohvaliti ni da im se pekare ne zatvaraju, barem svakih pola godine čujem da je jedna od pekara zatvorena... eh, samo se sjetim pereca i zeljanice iz ove kod moje zgrade. Tješim sam sebe da je možda bolje, jer i ovako sam se zgudinjao. Nemojte samo da mi Aginu buregdžinicu zatvore, ja bih se iz ovih stopa iselio u treće zemlje da se to dogodi.

Ni potresi ni demokrati

Simbole kako je nekad bilo možemo vidjeti praktično svugdje. Samo se vratite unatrag mjesec dana, i one epohalne slike kako je neka tamo socijalistička pruga ostala visjeti u zraku, iako je bujica odnijela sve ispod nje. E tako su nekad pravili stvari, mi to s ovim strućljacima ne možemo.

Ja se sjećam kako je zgrada u kojoj sam odrastao pravljena da izdrži potrese, jer je rađena na trusnom tlu. Najprije, riječ je o betonskim pločama koje su međusobno povezane, a koje nisu na klasičnom temelju, nego na šupljem betonskom jastuku. Sjećam se, kad sam bio klinac s tog betonskog jastuka nije se baš smjelo skočiti, jedna Nataša bila sva u gipsu kad je pala nekad tamo '87. ili '88. a danas, kad idem u majke, zakoračim na zidić, koji je sada mnogo niži nego kad sam bio klinac, jer čitava zgrada 'pluta'.

I sve to izgleda šašavo, pogotovo one kao ukrasne grede koje okružuju novije zgrade u Čapljini, ali je funkcionalno. Nikada se nisam ni na trenutak prepao da će nam zgrada posrnuti pod potresom, Zidovi se redovno prilikom potresā odvoje jedan od drugoga, nekad kliznu i pristojnih centimetar, ali prekrečiš i sve OK. Ne znam koliko snažan potres zgrada može izdržati, ali izdržala je VRB, izdržala je granate, izdržala je stotine potresa... taj koji bi je srušio vjerojatno bi bio neki katastrofalni poslije kojeg ne bi ni Balkana bilo.

Lopove poslati gdje treba

I onda dođe tragedija poput novosadske. Dok ovo pišem, Vesić je podnio ostavku, kao nadležni ministar, ali on je iz čitave te klike još i najmanje odgovoran, jer to prilikom obnove nije niti bio njegov resor. Ali bio je Toma Mona, ali bila je Brnaba... A znamo dobro čiji su apsolutno svi srbijanski resori. Acini. Oni neće podnijeti ostavke.

Nemojte misliti da ja sada nešto lajem na srbijansku vlast, ne, ovi naši nisu ništa bolji, samo se sjetite mosta Hercegovina – ja preko tog monumenta lopovluku i štednji ne planiram prelaziti niti u ludilu. Ma koliko nas uvjeravali da su reparirali puknuće.

Pa sjetite se samo radova na Cesti za Aluminij i Marija Kordića kako viskom, rašljama i ultrazvukom traži vodovodne cijevi, kao da je u najmanju ruku urolog i androlog, a ne gradonačelnik. Pa sada onda rupa prema Kini kraj Mepasa. Ali nije samo u nas tako, pokušajte proći Banjalukom, nema šanse, raskopao konjanik Draško. I kako je raskopao, bit će kasnije zaključio da ne zna vratiti kako je bilo.

Ali činjenica je da se pročelje novosadske postaje srušilo iz čista mira, bez vjetra, bez potresa, bez ikakvog prirodnog ili natprirodnog uzroka. Srušilo se samo zbog uhljeba s kupljenim diplomama, koji misle da mogu bezočno krasti i da nitko neće primijetiti.

Kako mislite da nitko neće primijetiti, pa sjetite se rupe na Bulevaru Narodne Revolucije u Mostaru. Da su je prvi put zakrpili kako treba ne bi se nikad ponovno otvorila, a ne kako jeste – da se i dan- danas ondje osjeti uleknuće u asfaltu. Ili dok sam svojedobno vozio sportski auto, osjetio sam svaku potonulu gredu betona u magistrali, koju nitko nije reparirao kako treba već 40 godina.

Ne želim razvlačiti ovu priču, ali ako je neka tamo brana u Španjolskoj ispunila svoju svrhu skoro dvije tisuće godina kasnije, onda razmislite, zašto to armiranobetonska struktura koju su pravili socijalisti neće da padne ni kada je miniraš, a ove sada padaju dok ih krivo pogledaš?! Ja ću zadržati svoje mišljenje, jer je neumjesno reći ga naglas, ima djece, čut će me kako lajem... A vi, izvolite biti kukavice pa ne iskoristiti zamah i tu bandu poskidati s vlasti. Najprije u Srbiji, a svakako i kod nas.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.