Sponzorira li Orange sudske troškove?

Kada je obitelj Kate Šarić trebala biti izbačena iz famoznog stana u Vukovarskoj ulici u Mostaru, skupina građana ovog grada u nekoliko je navrata pokazala da ima srce. Na žalost, nije sve u srcu, ne može svima biti onako kako bi trebalo.

Je li zato kriv Bog, vrag, sudbina? Nisu. Krivi su ljudi. Nitko te ne može natjerati da budeš gramziv, za to ti se samo može dogoditi prilika i ti je jedini iskoristiš. Nema tu Sotone, sam ti imaš volju biti ljigav i pokvaren i iskoristiti drugoga ili mu pomoći.

Kada su konačno deložirali obitelj Kate Šarić, a realno, u ovoj državi bilo je samo pitanje dana kada će se to dogoditi, osim skupine novinara, nisam baš osjetio masovna okupljanja, prosvjede, nisam vidio hešteg pravdazakatusaric.

Inače, od nas novinara na tom događaju i nije bilo neke koristi, mi novinari jesmo šupci, to ću vam ja reći o samom sebi, nitko od nas nikad nije stao na barikade i povikao "No pasarán!" Mi iz zatvora ne možemo raditi svoj posao, a i kada smo na slobodi i radimo, radimo za nekog gazdu, a gazde su ti, bolan, sve iste. Gramzive i jadne.

Nije sve u jednom stanu

Uostalom, ne živimo svi u svome stanu. Nije potreban stan za sreću. Evo, moja je obitelj prije ovog rata imala dva stana i nešto zemlje, danas ima jedan stan. Nije da smo bili bogate komunjare, naši preci su bili još bogatiji prije onog rata pa su oni spali na ta dva stana i nešto zemlje, njihovi su preci bili još bogatiji u državi prije te i tako unedogled. Već ja čak ni nemam ni stana ni zemlje, ne želim ni zamišljati kako će biti mojoj djeci, ako ih ikad bude. No nije ovo moja žalopojka, nego želim nešto drugo pokazati.

Pravda bi za obitelj Kate Šarić bila da im netko tko to može pomogne pronaći posao i slično, na kraju krajeva, danas bi još uvijek bili u svome stanu da je netko u bilo kojem trenutku imao podmetnuti leđa pa se zaletjeti i platiti taj prokleti dug. Bilo je milijun prigoda da ljigavci i pokvarenjaci ne postanu to što jesu. Nema tu ni Boga ni Sotone, to samo ljudi i rade.

Kada vidite romsku djecu da prose na ulici, to je nepravda, ali ne zovete ni policiju ni državu u pomoć, mršnete ih. Kada čitate na portalima da su obespravljeni radnici Dite, Laste, Krivaje-Mebla, ne skačete da prosvjedujete s njima, podsmijevate im se u komentarima.

Kada čujete da stotine radnika Sokola, Aluminija, Energoinvesta, Igmana, što ja znam više koga sve ne, ne mogu u zaslužene mirovine, ono o djedovima i bakama se već radi, zaboli vas neka stvar. Pa to su vam ti ljudi što ne mogu plaćati izmišljene sudske troškove, samo je pitanje dana kad ćeš se i ti naći među njima.

Kate, de neki hešteg

Jel da, bilo bi glupo i ponavljao bih se kada bih rekao da se te stvari rješavaju na izborima. Pa to sami zamislite da sam napisao. Jer neću. Ali ću napisati da su ovi svi ljudi nebitni jer ne svijetli Eiffelov toranj u bojama Kate Šarić, nju ne sponzorira Orange. Ne svijetli ni Eiffelov most u Sarajevu u bojama Kate Šarić. Ili bilo koga drugoga. Jer nisu, na žalost, oni jedini obespravljeni, oni su jedini zapeli za oko medijima.

U Hrvatskoj je Živi zid osnovan i postoji upravo zbog ovakvih slučajeva. U nas može biti samo gore.

Vama je inače bitno samo Facebook postojanje, vi svoju djecu odgajate da upišu medicinsku školu da mogu sutra otići u Njemačku i otamo pametovati po Facebooku (uz nezaobilazan hešteg) kako mi ovdje trebamo živjeti i gdje smo pogriješili.

Pogriješili smo kada smo ih poslali u medicinsku školu jer smo im savjetovali da kroz život idu linijom manjeg otpora, da ih zaboli đon za Katama Šarić i obespravljenoj većini kojoj netko treba uvezati ratni staž, kojoj netko treba reći hvala za ratne zasluge.

E upravo oni su ti ljudi koji kupuju stanove na javnom nadmetanju zaostale iz besmislenih sudskih tužbi. Dakle, nije tu ni Bog ni Sotona. To su samo ljudi šupci. Problem obitelji Kate Šarić je rješiv jednim običnim poslom s pristojnom plaćom. Kao i pola naših problema. Ali vi radije heštegate. Aferim.