Šestokraka čaršafijada

Uvijek me zadivi koliko mi vremena trošimo na dokazivanje građanske države. A danas ću se posvetiti upravo tome. Znači, nije u pitanju dodjela placa u Miljkovićima, naravno da nije u redu na da netko nekome na lijepu priču pokloni zemlju, makar bila i mrtva ledina. Zato imamo zakone protiv profiterstva, zato smo naširoko uveli notarsku službu koja će čak i pri raspodjeli naslijeđene imovine vratiti proces na početak, jer niju u redu dijeliti na lijepe oči – tako građanski sustav ne razmišlja.

Svako ulaganje s jedne strane podrazumijeva adekvatnu nagradu druge strane, to su jednostavno zakoni na kojima smo utemeljli suvremeno društvo i ako ćemo samo uzimati nečiju zemlju bez naknade, onda nismo ni trebali sruštiti socijalizam. Tamo je sve bilo svačije i nije nam se svidjelo.

Sve go bajraktar

I sve je to u redu, ali onda na dnevni red našeg kofol naprednog grada Mostara dođe odluka kakve se zastave smiju vješati u javnim institucijama. I tu građanska država propadne kao žeton.

Zašto je o tome blesavo raspravljati? Primjerice, prilikom svakog posjeta nekih europskih dužnosnika, mi smo imali navadu okačiti zastave Europske Unije na svaki ćošak. Sada bi takav oblik gostoprimstva i neke uobičajene diplomatske kulture bio nedopustiv.

Drugo, građanska država ne miješa se u unutarnja pitanja drugih zemalja, konkretno Izraela i Palestine (pritom, ja je imam pravo ovako uvjetno imenovati/priznavati, jer iznosim vlasitit stav i nikakve politički važeće odluke). Zemlja Kanaan, odnosno Palestina i Izrael, oduvijek su sukobljene, a sukob su dodatno obnavljali kolonizatori i osvajači, svaki put namećući onu stranu koja je u tom trenutku bila slabija. Samim time, teško je odrediti i tko je prvi počeo, i baš zato je to uzaludna misija i jedini je put pronaći kompromis i nikad više ne čačkati u njega.

Ali u građanskom Mostaru običaj se posvađati oko tih istih Izraela i Palestine, mada se oni ne mogu petljati u naše unutarnje odnose, kao ni mi u njihove. I to je na kraju povod za ovaj glupavi prijedlog o tome čije se zastave smiju vješati u javnim institucijama. Riječ je o zastavama Izraela i Palestine. Jeste li čuli, Naša Stranko?

Sam povod za glupav prijedlog je smiješan, ali još je žalosnije što je Boška Ćavar prepoznala šupljak i jednostavno se izrazila da to niti je njena briga, niti je njen posao, ne zanimaju je ni građanski Izrael ni građanska Palestina. Zanima je građanski Mostar. A to je Mostar koji je već desetljećima podijeljen folklorom zastava Armije RBiH i zastava hrvatskoga naroda.

I onda se Naša Stranka obruši da je Boška Ćavar za zločinački poduhvat Herceg-Bosne samo zato što je ne zanima gdje će se kačiti zastava Izraela i Palestine, sve dok je Mostar okićen zastavama pod kojima su ubijani Bošnjaci Bugojna, baš kao i Hrvati zaleđa Jablanice. Znači, Naša Stranka, ili si naša ili si nacionalna, de odaberite. Jer ima nas koji smo jednako patili pod objema tim zastavama od kojih vam je jedna sporna, a druga nije.

A Zračna luka možda?!

Nadalje, kad je već građanska Bosna i Hercegovina po tko zna koji put potonula kao žeton, idemo vidjeti gdje je to bilo pametnije utrošiti vrijeme Gradskog Vijeća Mostara, a tom istom logikom, i bilo kojeg drugog.

Ulice, te proklete ulice koje ionako malo tko zove imenom u Mostaru. Jer kad zovneš taksi službu, kažeš kod Staklene Banke, kod Spajalice, na ulazu u Eksperiment, ispred Narodnog Pozorišta, do istočnog ili zapadnog kolodvora, dakle, te ulice ničemu ne služe. Meni još pošta stiže na dva imena ulica, Rodočkih branitelja i Rude Hrozničeka.

Problem je što se jedno građansko Gradsko Vijeće ne treba baviti čeprkanjem po imenima ulica koja će opet iznova razbuditi duhove nekog  od proteklih ratova, očito nismo zreli za toga, još uvijek. Gradsko se vijeće treba baviti onime što nedostaje od završetka rata, a to su brojevi na ulazima, kućama, ponovna dodjela brojeva, tako da ne može preko puta Rude Hrozničeka 15 biti Rude Hrozničeka b.b., da se ne mogu dvije ulice zvati Rude Hrozničeka i slično, evo samo govorim nakaradne primjere iz svog susjedstva.

Građansko Gradsko Vijeće treba se baviti dodjelom placa, po mogućnosti besplatnoga, srednjoj Školi likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića, pa eto neka s njom budu i srodne umjetničke škole muzička i glazbena. A ne da im jedna od najuspješnijih malih strukovnih škola u gradu postoji i sve te uspjehe ima u podrumu osnovne škole.

Građansko Gradsko Vijeće treba se baviti obračunom u mostarskom gradskom prijevozu, jer svi vidimo da je tim ljudima premala plaća, a ima ih dosta uslužnih i ljubaznih, koji ne divljaju po ulici, makar iz zakon o prometu štiti. Umjesto da im privremeno ne poskupi cijenu karte, a sav novac preusmjeri u pomoć tim djelatnicima, evo nitko od nas nema ništa protiv da se u ovakvoj ludnici karte s marke i pol poskupe na dvije marke ili s dvije i pol na tri marke. To bi recimo trebalo građansko Gradsko Vijeće.

Ili da se oformi šintorsko-veterinarska služba koja će raditi cijeli dan. Evo, upravo dok ovo pišem, kod mene pored nogu spava naš ulični čuvar kojeg ja zovem Komšo, kojeg su danas napala dva odbjegla, pobješnjela pitbulla, i sad je tu, na tješenju i noćenju. Naime, ovo je čak drugi napad pobješnjelih pitbula u proteklih desetak dana, a dosad nema broja za koliko napada pitbula ili kangala sam čuo. Nije do pasa, često to ponavljam, ali mislim da osoba koja želi usvojiti ili kupiti tako snažnu i opasnu vrstu psa, mora prije proći određenu psihijatrijsku analizu.

Ovakve stvari građanski Grad Mostar mođe uređivati i prema ustavu i prema logici. Ali čija će zastava gdje visjeti, to je prvo na državnoj razini da odlučuje, drugo, to je totalitarizam, jer šta ćemo kad dođe Red Bull ili Violeta ili Argeta neku donaciju... pa ne smijemo ih počastiti vješanjem zastave?

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.