Procesija s ikonom svetog Ace

Nitko ne dvoji da je 10. travnja za medije vesela obljetnica u Bosni i Hercegovini. Nitko, ipak, nije razjasnio obilježava li se na taj dan obljetnica prvog partizanskog radijskog programa u svježe walteriziranom Sarajevu ili prvi medijski nastup Slavka Kvaternika na radiju u Zagrebu. U svakom slučaju, ovaj dan generalno bude preskočen u kalendaru, iako nije petak, a ni 13.

Kad smo kod preskakanja, čujem danas, prijatelj upoznao nakvog dida koji je upisan u matičnu knjigu rođenih 11. travnja, jerbo se dan ranije, kad je uistinu rođen, nije ni dogodio. Moj se evo ćaća rodio na Božić, ali bio veliki snijeg pa su ga upisali s desetak dana kašnjenja, tek dogodine praktično. Isto tako, Džej Ramadanovski se rodio s četiri godine, već je znao pjevati, plesati... zato je život duži onom tko se s njime druži.

Za sve je kriv Komšić

U našoj je tradiciji preskočiti neke dane. Kršćani tako preskaču posao nedjeljom, jevreji subotom, muslimani idu s posla na đuma namaz petkom... I u sekularnoj državi, ako je prvomajska nedjelja, preskoči se ponedjeljak.

Nije stoga čudno da su Denis i Bakir preskočili multilateralno otvaranje Sajma u Mostaru. Ovako je to nekako bilo: dođe poziv u Ured predsjedatelja Vijeća ministara BiH Denisa da dođe u Mostar na otvaranje Sajma. On da tajnici kuvertu, kaže: „Piši me doli, zvao Dragan!” Tajnica uzme kuvertu, otvori, pođe rezervirati termin, ali u rokovniku nema datuma. Ide nedjelja, 8. travnja, ponedjeljak, 9. travnja, srijeda, 11. travnja, četvrtak, 12. travnja... Pogleda tajnica još jednom pozivnicu, piše utorak, 10. travnja, vrati se na rokovnik, nema tog datuma. Utom zvoni telefon, zove tajnica Bakirova, kaže da je primijetila da su nekako čudni ovi crveni rokovnici što su u Predsjedništvu ostali nakon Komšića, veli ona njoj, i nama Denis donio jedan... tako njih dvije u priču i ne popuniše nijedna dolazak u Mostar.

S druge strane, ne ove Komšićeve, svaki bosanskohercegovački Hrvat s mrvicom bunta u srcu na prošlim izborima nije mogao glasovati za Komšića, a za Čovića nije mogao glasovati zbog nekih viših poriva – logično, odluka bi pala na glas za Radončića, jer principi: ako mogu Bošnjaci Hrvatima birati predstavnika, mogu i Hrvati Bošnjacima barem pokušati. Radončić ipak nije pobijedio, ali ovi rokovnici iz njegove tiskare, već isprintani, što su trebali zamijeniti Komšićeve, dopali su Juskinog ureda i dakako, imali su sve travanjske brojeve.

To objašnjava na najjednostavniji mogući način dezavuisanje javnosti tko je koga zovnuo, tko zašto nije došao. Komšić je za sve kriv i ne, naravno da to nema nikakve veze s kandidaturom Naše stranke za hrvatskog člana Predsjedništva. Demaskiranje - antifašisti ne znaju za 10. travnja kao što katolici ne znaju za noć vještica.

Multilateralni Aco i višeBojko

Naravno da u revitalizirajućoj Srbiji pojma nemaju za preskakanje datuma i pomjeranje satova na antifašističko računanje vremena. Srbija je, čačkajući po arhivima, našla i Dražu u dokumentima pa vidjela da je čovjek bio na vlasti, digli mu opet spomenik. Čitali isto da je Tesla pravoslavac, odmah rekli Srbin. Čitali Andrića, videli ekavicu, dabome da je Srbin. Isto tako čuli da je vladika Grigorije Herceg-Bosanac, okačili džamboplakate Srbija širom Herceg-Bosne.

Reklo im 'oćete vi bit partneri Sajma? Zar mi nismo vazda bili domaćini u Mostaru? Pa ovaj... Naravno da jesmo, eno Šantićeva spomenika, naša je vazda bila zemlja dokle god se sa srpskoga groba vidi, a vidi se, bome, do Trna s groba Šantićeva. I bijahu oni domaćini. Ne domaćini, zemlja partner. Kakav partner, pa nije ovo Istanbulska konvencija, partner 1 partner 2 – domaćini.

Uglavnom dođe Aco i povede procesiju oko mostarskoga Sajma kao da je njegov privatni, na svakom ćošku gdje piše SRBIJA upalio po voštanicu, s njim i ministranti Mile obnovitelj i legitimni Gagi. Sav ponosan Aco, sa suzama u očima, naresto višlji od svih u dvorani, lep k'o ikona, pronosalo ga po sajmu.

Naravno, sve skončalo na Kosovskom polju, jerbo je to bila tema razgovora Ace Multilateralnog i Višebojka predsjedatelja Europskoga. Rekoše, dosta je rata bilo, sad ćemo sve ljupko i milo, će da se orao na Kosovu i dalje vije, crni, beli, kao da je bitno, crna i bela ionako nisu boje.

Dobro, ali šta ćemo s Bakirom?! Sad će to Wigemarče i Mekormačica Gagiju objasnit, nemere Komšić bit nelegitiman, a Jusko legitiman. Nećemo miješati kruške i jabuke, bezbeli da bome!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.