Prekinite s politizacijom djece!
Idemo, ruke gore tko je čitao Olivera Twista! Zanimljivo, svi ga čitali. Mislim, i nije toliko neobično, budući da se radi o redovitoj školskoj literaturi valjda svih obrazovnih modela, računajući tu i ove eksjugoslavenske. Roman Charlesa Dickensa jedan je od prvih primjera socijalnog romana, a prati život siročeta Olivera i ukazuje na problem odbačene djece, izrabljivanja djece radom i kriminalom... uglavnom, čitali ste. Pa ako ste čitali, otkuda onda još uvijek zloporaba djece u dnevnopolitičke svrhe?!
Ono kao neutralni primjer
Evo jedan napola pozitivan ili napola negativan primjer, kako se uzme. Još ovog ponedjeljka se u Stocu raspravljalo o tome hoće li osnovci pohađati nastavu u područnoj školi na Hodovu ili neće. Sjećate se onog kipa međugorske Gospe koji se krajem protekloga ljeta ukazao u školskom dvorištu, navodno bez dozvole, što lokalnih vlasti, što Rimokatoličke crkve? E pa problem još nije riješen, unatoč interveniranju međunarodnih institucija ili možda baš zbog interveniranja međunarodnih institucija, čovjek u ovoj zemlji više nije siguran.
Uglavnom, politika je sljedeća: ovi odugovlače s premještanjem kipa Bogorodice da bi, šta ja znam, valjda pokazali da je, iako zelena, 'rvacka livada pokraj škole, a ovi drugi raspravljaju mogu li nji'ova bošnjačka djeca trpit statuu od drveta i gipsa. O čemu vi svi, pobogu?!
Prvo, što sam primijetio na licu mjesta, djeca roditelja muslimana i djeca roditelja katolika jednako trče i skaču i smiju se i galame oko tog kipa, kao da djeca uopće razlikuju Bogorodicu od vrtnog patuljka od Papa Štrumfa od zlatnog teleta od Ive Andrića od Vladimira Preloga... Znači, nemaju ona pojma, taman da je Nikole Kopernika spomenik u dvorištu, je li to crkveni ili znanstveni ili neki lokalni čo'ek. Premlade su to još sićušne glavice za to.
Drugo, šta će vjersko obilježje u školi?! Šta će uopće vjeronauk, ako ćemo realno, ako svoju djecu želite poučavati da na Nebesima čuči sijedi dedo koji glumi Velikoga Brata, dajte, činite to u svoje slobodno vrijeme, nemojte za to zloporabiti javnu instituciju i proračun u koji svi mi pridonosimo. Ali šta će uopće ikakva geopolitička obilježja u školama?! Djeca su kozmopoliti, ne razlikuju ni boju kože ni spol ni vjeru ni naciju dok ih vi, tamo baš negdje oko šeste ili sedme godine, ne počnete pumpati tim besmislicama.
Treće, šta su uopće bošnjačka ili katolička djeca?! Znaju li razlkovati Budu od Jahvea bez višegodišnjeg indoktriniranja? Zašto ih zloupotrebljavate u dnevnopolitičke svrhe?!
Legendary Twist
Srećom, nekako je na Hodovu prevladao razum pa su se dosjetili roditelji da djeci ne treba unakaziti buduće raspuste i kažnjavati ih zato što su oni budale. Nekako, šta ja znam kako, možda je baš taj Svevišnji upetljao svoje prste pa podsjetio koga da možda On nije valjan razlog za svađu, pogotovo ako će djeca stradavati.
Jer u nas je i to vrijedno za obilježiti, da djeca NE BUDU žrtva naše svakodnevne političke jadikovke. Konjević polje, a šta je to drugo bilo nego iživljavanje nad pravima djeteta na obrazovanje. Obrazovanje – to vam ne podrazumijeva da će dijete učiti o Nikoli Koperniku, Ivi Andriću, Aristotelu na srpskom, hrvatskom ili bosanskom jeziku, to podrazumijeva samo da će učiti o njima. Ukoliko se prilike poklope pa da djeca, hvala Bogu, uče i ćirilicu i glagoljicu i latinicu i srpski i hrvatski i bosanski i njemački i engleski... pa mogu samo biti pametnija i sposobnija za sutra. Jer, kako i sami vidite, kad jednom odrastu, neće razbijati glavu kojim usranim jezikom govore, nego šta će jesti, obući, obuti, imaju li gdje u miru prespavati.
Znači, generalno, dvije škole pod jednim krovom, vjeronauk i slične politikarije, to je djeci prilikom odrastanja i obrazovanja apsolutno nebitno. Neće ga gazda sutra pitati jel se kaže šrafciger ili odvijač, nego zna li ga koristiti.
Znači, prestanite djecu koristiti u predizborna i dnevnopolitička naprdivanja! Ili me doista želite uvjeriti da ste preglupi da biste skontali Olivera Twista?! Pa to djeca u osnovnoj školi razumiju!
