Ovo mi je škola

Početkom 1990-ih ova je zemlja doživjela neupamćeni pokolj. Kažem, neupamćeni, jer je u istom stoljeću ista zemlja doživjela još dva pokolja koja nije upamtila. U oba pokolja glupani koji su do jučer živjeli prepišat jedan od drugoga klali su se kao što... jebi ga, ni živina se tako ne kolje, i janje i krme ošamutiš prije nego ga zakolješ. A ono koje nije odabrano za klanja definitivno ne siluješ, ne pokradeš, ne zapališ mu kuću, ne otmeš mu kuću i posao itd.

I kažem opet – neupamćeni. Jer o istom pokolju opet govorimo. Zelene beretke koji bi se igrali pravim metcima, pripadnici Oružanih snaga BiH koji bi silovali, referendumi, zazivanje državnosti, zazivanje Vijeća za provedbu mira, zazivanje na linč... Jesam li se probudio u onoj istoj realnosti Bosne i Hercegovine u kojoj sam zaspao noć prije?!

Ovo više nije samo predizborna šuplja

Možemo se mi tješiti koliko god hoćemo, ali ovo se više ne može objasniti predizbornom kampanjom. Primjerice, prema zakonima važećim u Bosni i Hercegovini, žene trebaju činiti 40 posto izabrane vlasti. Žene trebaju imati pravo na mišljenje, na politički angažman, ženama se ne smije prijetiti silovanjem zato što su ateisti, agnostici, deisti. Ženama se ne smije prijetiti gaženjem automobilom i paljenjem jer imaju drskosti poput Lejle.

Vi drskost volite. Za drskost redovito glasujete. Tako ste izabrali Dragana da drsko ne dolazi na sastanke u Konjicu na kojima ga očekuje burek. Tako ste izabrali Milorada da drsko organizira polulegitiman referendum. Tako ste izabrali Bakira da drsko jedan dan šuruje s Dragim protiv Milog, drugi dan s Milim protiv Dragog. Kod njih vam to paše. Ali Bože sačuvaj da žena ima mišljenje.

A pitam vas, eto koji od vas pizduna se ne uzbudi kad vidi samouvjerenu, gizdavu, gordu ženu?! I zašto vam onda, koji taj isti krivi, heravi, meki ud smeta ako žena iznese svoje mišljenje. Treba nam više takvih žena, iskreno, da se žena pita za malo više stvari u ovoj zemlji, ne bismo uopće došli u poziciju da se od priče o referendumu o najobičnijem danu republike (koja je entitet) dođe do priče o državnosti te iste republike (koja je entitet).

Zona sumraka

Prema važećim zakonima u Bosni i Hercegovini, pola se zemlje ne može pitati za nešto što će biti primijenjivano kao presedan za cijelu zemlju. Tako se ni referendumi ne mogu voditi na pola. Ili nitko ili svi.

Istodobno, nikada nitko nije doveo u pitanje izbore na koje ne izađe ni polovina stanovništva, a i dobar dio onih koji su kao izišli glasovati podobrano nisu među živima. Od onih koji su među živima, mnogo ih je crtalo po listićima i pisali kojekakve poruke, izražavajući se da ne priznaju legitimnost ponuđenih kandidata. Prema važećim zakonima u ovoj državi nijedni izbori nisu legitimni ima već neko vrijeme.

No u zemlji u kojoj je moguće provoditi vojno-redarstvene vježbe napola, ništa ne treba čuditi. Ako su marš na Drini i Zelene beretke samo dio predizborne kampanje, ja doista ne želim dočekati sljedeću predizbornu kampanju u ovoj zemlji.

Ali napravite vi strku što je Milanović rekao da su domaći političari bullshit. Je li pogriješio?! Ako samo pogledate vijesti posljednjih nekoliko dana, nije li vam sve rečeno. Referendum, vojna akcija, rasprava treba li himna u školama, prijetnje silovanjem ženi koja ima drukčije mišljenje, rasprodaja svega za isplatu mirovina...

U normalnim zemljama ovo je vrijeme kada se govori o uspješnosti turističke sezone, o pripremama za žetvu, za jesenju sjetvu, o novom školskom kurikulumu, moderniziranoj proizvodnoj liniji...

Vjerojatno očekujete da tjedno promišljanje ima neku moralnu pouku, neku angažiranu poruku. Ali proteklog tjedna, prateći vijesti, kroz moju glavu prolazi samo misao: "Bježite odavde, baš me briga kuda ćete, ovo ovdje jeste bullshit!". A vama koji ipak ostajete do izbora, ako vam išta može otvoriti oči, u rujnu je predizborna kampanja, sjetite se ovoga tjedna i sve uzmite s mrvicom soli i dozom razuma. Unaprijed hvala! Neka vam ovo bude škola, i na dan izbora, pametnije!