Nije samo lopta okrugla

Neka mi na ovomu tekstu ne zamjere moji omiljeni nogometni eksperti, poimence: Rijad Durkić, Nermin Bise, Boris Čerkuč i moja žena. Uistinu, nije mi namjera započeti treći svjetski rat, ili dokantonizirati Bosnu, ili pokrenuti Gradžansku, ili pokrenuti kiseljački treći kanal, ili proglasiti autokefalnu fratarsku župu na vjekovnom salezijanskom tlu...

Ali želim pisati o nogometu.Iako pojma nemam o šutanju iste, iako smatram da se nepotrebno muče njih 22, što svaki sebi ne uzme po loptu pa šuta, iako sam naučio da je lopta okrugla dok god ne sjediš na njoj.

Srebrni Livnjak 

Nego kontam, naš čovjek, otud Livnjak, svojevremeno je želio voditi ovu neslavnu reprezentaciju modrih zmajeva, onomad dok su u njoj još igrale domaće legende. Ovi naši ga se odrekli k'o Tite svojedobno, ono - mi ti se kunemo, Bože pravde, dok junačko srce bije, on meni nema Bosne. Taj naš Livnjak ode u susjednu domovinu, e i ovo je jedinstven slučaj, susjedna, a domovina, mnogi su od nas krompiruše se najeli u komšija, a onda kući materi govorili da nisu gladni, ali o ovom tipično balkanskom fenomenu ćemo nekom drugom prilikom elaborirati... Ode Livnjak tako u susjednu domovinu i njih odvede na mundijalski tron, do srebra zlatnoga sjaja.

Pokačiše se otijeh dana unaske, ne sjećam se više ni oko čega su se svađali, ali mi kroz maglu riječi s portalskih komentara bljeskaju još: Thompson, ustaše, balije, uglavnom znam da je neko sranje valjda bilo nekad između '41. i '45., i još se prepričava.

U isto vrijeme s njima bijaše i ovaj Žuti, ne Izetbegović, on je Riđi, Žuti ovaj bješe s njima, nešto se ne sjećam jesu li se oko njega tada svadili ili nisu, a prije da jesu nego da nisu. I tog Žutog smo ti, inače, mi odnjia uvezli, jerbo nam Livnjak nije valj'o.

Uglavnom, slušam nedavno kako svi viču: Bog da nam poživi Žutog, Allah mu zdravlje podario i tako... Uglavnom, koliko sam ja neuk ovako uspio skontati, ovi naši modri su dibidus jadna ekipa i izgube glat dobivenu utakmicu, ono k'o nomadne kad su Turci prija Erdoğana u sudačkoj nadoknadi okretali izgubljene utakmice sebi u korist. E sad to isto ovi naši čine, samo obrnuto, dobiju utakmicu i par minuta do kraja u dlaku izgube. No tih par golova dovoljno je da svi u glas hvalimo Žutog, dobar je, sjajan je, neka nam ga, bit će to sve OK dok ih još malo utrenira...

Drugi put ipak je do mene

Neki dan tako listam stare svoje foldere po kompjuteru, tražio nešto o Međunarodnom sajmu gospodarstva i Danima matice hrvatske Mostar i kontam kako je sve isto i da bi valjda se većina mogla prepisati, nekako se čudim otkud mi toliko ironije i sarkazma, pa tu je moj sav radni vijek, i kad se vratim čak i do Pruda unatrag, pa vlast platforme pa Komšićevo prvo ustoličenje pa se eno sad i Slavo Kukić sam sebi iščuđava, ali ja sve ipak primam uz dozu sarkazma i zdravog humora na vlastiti račun, ako me prevariš jednom, halal ti bilo, ako me prevariš dvaput, onda je možda...

Znači ista priča već godinama. Uzmeš ovako stare tekstove pa izvučeš Halida Genjca, majke mi moje Jadranke istu šuplju zbija već dva i pol desetljeća, pa izvučeš starog Dodika, otkupitelja i izbavitelja Srpskog, eno ga danas uskrisava Veliku Srbiju, da mu se čak i sveti Aco sablazni šta priča (ali se svejedno tapšu po leđima na mrginju mostarskoga Sajma). Pa izvučeš Gradžanskoga, ma hajde, on istu uličnu spiku baca kao i prije osam-deset godina, i opet mu isto pije vode kao i prije desetgodin, pa onaj otvara treći kanal k'o i pred prošle izbore, onaj ima popis Bošnjaka kao što su i 2013. bila najmanje dva popisa, službeni nevažeći i ovi okvirni, po strankama, župama, medžlisima i parohijama.

A u međuvremenu, dok oni šupljačinu prosipaju, mi smo odlučili na euroatlanskom putu, kojeg se držimo koliko i one zakletve Titu da sa njegova puta jel... Izostaviti imenovanje predstavnika u Vijeću Europe. Isto onaj Livnjak što nam nije valjao. I sad, jel, ne smijemo sudjelovati u radu parlamentarne skupštine ovog vijeća. Što će nama to, Vijeću Europe osnovna je zadaća očuvanje demokracije i vladavine prava. Nama to treba koliko i 4G, lijepo je pametovati da ih nema, ali realno, što bismo mi s tim?!

Ono što je nama bitno jest da Žuti poživi. Znamo svi da ima loš tim. Da nisu uigrani, da se Džeko ne sjeća koje je boje lopta. Ali da nas znaju zabaviti, znaju. Dobra fešta bude nekih 80-ak minuta. I onda prestanu igrati. Ali nek nama poživi Žuti, doći će oni sebi. Nek nama požive Baki i Mileni i Gagi i Želja, a to što šest mjeseci nakon izbora izgubimo mjesto u Vijeću Europe, što je uvijek ista šuplja priča, što je lopta okrugla...

Ne moram vam crtati. Znate i sami da je sada, nakon dva desetljeća iste šuplje, možda ipak malo do nas.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.