Nemoj da pustiš u gaće od straha

Naprosto je nevjerojatno kako su se u ovoj zemlji okrenuli prioriteti, vrijednosti, mane... Sve je izokrenuto. Primjerice, u ovoj zemlji volimo se raspravljati s policajcima, nerijetko i posvađati. Nije tako bilo prije. Mislite li da je to samo odlika komunizma pa se eto baš samo mi nismo smjeli raspravljati s policijom, otiđite u bilo koju zapadnoeuropsku državu ili preko Atlantika i pokušajte se posvađati s policajcem koji vas zaustavi.

Eto, baš me zanima za koliko sati ili dana ćete izaći iza rešetaka. Vjerojatno će vas i vratiti natrag u BiH. Mislim, ako i nemate mogućnosti otići (ali očito imate pristup internetu jer otkud vas inače na ovom tekstu), potražite na YouTubeu Reese Witherspoon, onu slatku, simpatičnu glumicu i dok budete tipkali, ponudit će vam 'arrest video'. Eto kako tamo prođete kad se raspravljate s policijom.

Vani se boje strašnih stvari

Kod nas je nešto sasvim drukčije. Vani se ljudi ne raspravljaju s policijom, ali se itekako raspravljaju s političarima. Prosvjeduju, galame na njih, izruguju im se. Evo, primjerice, postoje desetci Facebook stranica posvećenih izrugivanju Obame. Vani se ljudi ne boje čak našaliti s vjerskim pitanjima, tako samo u Sjedinjenim američkim državama možete naći na desetke internetskih stranica posvećenih ismijavanju ovih ili onih vjerskih sljedbi (sekti). Postoji čak na Facebooku i Instagramu, mislim da je i na Twitteru aktivan račun osobe koja se predstavlja kao God.

Što hoću reći? Izgleda da je osnovna razlika između "nas ovdje" i "njih vani" činjenica da znaju čega se treba bojati, a čega ne treba. U nas se ljudi boje hoće li platiti struju, vodu, kiriju, vani se ljudi brinu hoće li platiti liječenje. Pravih se stvari boje. Mi se ovdje bojimo gazda, političara, lokalnih moćnika, vani se ljudi s njima šprdaju. Vani ljudi ni ne znaju koji anonimus im vodi državu. Brinu o bitnim stvarima, da su odradili servis na automobilu, da im kanalizacija nije zaštopana, da im je prilaz kući očišćen od snijega...
A mi se uporno bojimo babaroga.

U nas se boje klauna

Otvoreno tvrdim da naše najjače domaće političke strukture iza sebe nemaju nego šačicu uhljeba i dupelizaca, a da uporno svake dvije godine, na svakim u Boga izborima, pobjeđuju na račun vas preplašene manjine. Ovdje se ljudi boje Bošnjaka, Srba, Hrvata, Ostalih, umjesto da se boje što nema poduzeća, što nema posla. Znaš, kad se bojiš što nemaš posla, onda ga tražiš, onda ga iskopaš, onda ga pronađeš. Mic po mic, radiš na uklanjanju tog opravdanog straha.

U nas političari i ne moraju imati osiguranje, ovdje se nikad neće dogoditi revolucija s ovako preplašenim stanovnicima. Šta kažete? Prije godinu dana bili neki prosvjedi. Koji, bolan prosvjedi?! Kakvi prosvjedi, kakvo pusto umaranje psihe. Imali ste u posljednjih godinu dana opće izbore, vidim kako ste izašli prosvjedovati. Jer izbori su najbolji prosvjed, svi do jednog nose kvadratičastu masku u obliku glasačke kabine. Samo kod nas neke priče, a za koga ću. A za koga ćete, pun ih papir bude, imena smiješnih i manje smiješnih. I vi svaki put iste te od kojih strahujete. To je prosvjed, to je revolucija, legitimna, legalna, priznata u cijelom svijetu. Kako misliš ukrast će izbore? Izađite svi na izbore pa da vidiš, majčin sine (ili kćeri), kako nema mjesta manipulaciji. Šipak će itko tada ukrasti glasa. Ako neki određeni dio i poništi kakav pokvareni povjerenik u jednoj kutiji, neće moći ni stići poništiti sve glasove.

Koga se političari boje?

Znate li koga se Bakir Izetbegović, Dragan Čović, Željko Komšić, Zlatko Lagumdžija, Milorad Dodik boje? Eto vas. Svih vas koji ste apstinirali na izborima. A i vas koji ste glasovali. Boje se da ne zatražite ono što su vam obećali. Kontrolu legalnosti revizije braniteljskih prava, jedinstveni Mostar, unitarističku BiH, Republiku Srpsku, Herceg-Bosnu... Zašto? Jer oni to NE MOGU ispuniti. Oni su toga svjesni, oni to i ne pokušavaju. Ali eto vas je strah da tražite. Koga, bolan strah? Ne tuku ako izgubite izbore. A pa šta i da tuku?!