Nek smo se mi njima narugali

Nek smo se mi narugali Amerikancima kako oni između dva zla ne znaju izabrati manje. Nek smo se mi narugali Amerikancima i za obamaker. Nek smo se narugali i što neće ženu za predsjednicu. I što u Kanadu šalju obrazovane, a uvoze Justina Biebera. I što pojma nemaju o nogometu, ne znaju mu čak ni pravo ime, a kad smo kod toga, i ragbi igraju k'o poplašeni, s kacigama.

Jer mi smo u svemu bolji od Amera. Mi obožavamo dizelske motore. Mi smo glasovali svi za Borjanu (osim Građana, Bošnjaka i Srba). Mi imamo javno zdravstvo, ali na CT glave idemo kod privatnika. Ili zubaru. Ili internisti. A kad slomimo ruku, u one babe šta namišća ruke. Ili noge.

I sve nam je bolje nego u njih. Evo recimo, kad igraju reprezentacije BiH, Srbije ili Hrvatske, svak za svakog navija. Osim kad igraju protiv naših. Jer kad me žena pita: "Koji su naši?", ja ne znam jel misli na Bosance i Hercegovce ili na Hercegovce u drugim reprezentacijama. I bolji smo, izvozimo školovane u Njemačku i Irsku, izvozimo i pjevače poput Irene Žilić, izvozimo sportaše poput Vedrana Ćorluke, izvozimo političare poput Bože Ljubića. Sve mi to izvozimo, samo proizvode od tržišne vrijednosti slabo. Ali smatramo se dovoljno vrijednima da nekoliko dana zbijamo šale i pričamo viceve na račun Trumpa i Hillary.

Sve je to u redu, naravno, smijeh nas drži na životu.

Ali zar smo bolji od Amera?

Gdje su u nas žene? U politici sigurno nisu. Onih premalo bitnih, kao Borjanu Krišto, Željku Cvijanović, Dušanku Majkić... ama sve ih redom mrzimo, uvijek imamo porugu za njih. Na niže razine vlasti žene "upadaju" ako su lijepe, zgodne, ili ako nije bilo koga da popuni prazninu u redovima. Mogu biti najsposobnije u svome poslu, uvijek će biti ružne kao lopov, muškobanjaste, jadni njihovi muževi s njima... One koje su odvažne ili pametne ne prelaze općinske cenzuse.

Kod nas žene mogu biti kasirke, u piljari, pekari, butiku... Kad stanu pred tebe, vidiš im na očima da imaju sitnu djecu i da rade 12 ili 14 sati, a onda idu kući kuhati i prati.

Kad smo kod dijeljenja ugovora, muškarac neće dovijeka biti honorarac, dobit će ugovor, ženu se može godinama ponižavati, ona može potpisivati honorarni za honorarnim, ugovor o djelu za ugovorom o djelu. Ima ih koje umru na probnom roku.

Odu li na trudničko, kao da su dale otkaz. Nevjerojatno je naprosto da u nas trudničko bolovanje traje otprilike koliko je potrebno da bebu odabereš u trgovačkom centru plus dostava 48 sati.

A ne udaju li se, tek su onda nadrljale. Ne daj im Bože da žive same, jer tada, ako ne daju one stvari uokolo, lude su i čudne, ako se zaljube, prevare su i komu ipak 'dadnu', kurvetine su bjelosvjetske.

Mi smo se našli rugati Sjedinjenim američkim državama. U njih je žena bila aktivan dio izbornog procesa, u nas je Borjani dana prilika samo jednom, kada su u Stranci bili sigurni da ne može dobiti izbore ni opsjenarskim trikom.

Donald protiv Clinton

Koliko držite do žena govori i činjenica da za američke izbore kažete Trump protiv Clintonove ili Trump protiv Hillary. Nije ona Clintonova, barem smo se posljednjih desetljeća dobro uvjerili da je Bill njen, a ne obrnuto.

Uostalom, ako smo baš toliko bolji od SAD-a, nije Clinton izgubila jer je žena, nego su Ameri zabrinuti za vlastitu sigurnost. Afera s e-mailovima ju je pokopala. Jer Ameri brinu za sigurnost, brinu što će sutra, od čega će sutra, kako će kraj s krajem... A vi brinite i dalje o konstitutivnosti i maorizaciji i procesuiranju i Trećem, četvrtom, petom...

Neka, rugajmo se Amerikancima. Oni su, znate, glupi. Rugajmo se, smijeh nas drži na životu. Ali ne živi čovjek samo od smijeha.