Ne znala ti desnica što ti čini ljevica

A pobogu, ovo u što ste kliknuli privučeni naslovom nije tekst o seksualnom činu kao takvom. Ali jest o spolnom općenju spram naših mozaka zbog radi čega se isti i odljevaju. Kako god okreneš, jedni izađu zadovoljni. Drugi ne. Kad bolje razmislim, demantiram se u startu, jeste, ovo je tekst o seksu.

Malo nas je, al' smo zato naivni

Ako smo glasači, glupi nismo. Naivni, istina, jesmo pa redovito povjerujemo u igrokaze lokalnih desničara, ali glupi nismo. Jednako redovito i prepoznamo njihove šupljake. Ono kao kad se izabere predsjednik Suda BiH, Debevc, ni varen ni pečen i sad bismo mi trebali povjerovati da je pri njegovu izboru presudila izvrsnost. Toliko su dobro članovi VSTV-a prepoznali njegovu voditeljsku sposobnost da nakon intervjua na kojem je zabljesnuo nisu stigli upamtiti je li Debevac, Debevec ili Debevc.

Toliko im se urezao u sjećanje na tom intervjuu da isto tako nisu znali ponoviti ni ključne točke njegovog plana unaprjeđenja Suda BiH o kojem su toliko pričali. Isto tako bismo također trebali povjerovati da Debevc rovari pod Bakirom jer mu je otac sudio Aliji. Ali baš toliko tupavi nismo.

Mislim, samo ih poslušajmo, ovu trojku što se ne upliću u rad pravosuđa jerbo su oni drugi stup vlasti (rekao bih izvršna da su samo predsjednici entiteta i države, ali kako su i stranaka, onda su itekako zakonodavni). Poslušajmo kako se kao posvađaju koalicijski partneri oko stranih sudaca, a pobogu svi znamo da je sudstvo apsolutno domaće, na čelu VSTV-a Crnogorac, na čelu Suda BiH Slovenac. Sve pod budnim okom USAID-a. Domaći, pravi SHS sud. I djelotvorni, dabome, već prvih dana netragom im nestanu ljudi kojima je određen pritvor. Ljudi s belgijskim državljanstvom.

Dok tu pravosudnu farsu prikrivaju, izvode nam točke poput "Stolac ne smije postati Mostar" i ovu kompliciranijeg nazivlja "Jedan je Mostar, ali ima duboki kanalizacijski kanal nekadašnjom linijom razgraničenja".

Dobro desnica, što čini ljevica

Dok u ključnom činu desničarskog igrokaza za zabavljanje javnosti sporednim Mostarom Wigemark slavodobitno izjavljuje da će Gradu pomoći da pronađe sredstva da kolektorski kanal, čitaj rupu kroz Mostar (samo pukom koincidencijom nekadašnjom linijom razgraničenja) bude još dublji i šupljiji... Dotad jednočinka u tri dijela zvana bosanskohercegovačka ljevica ide raditi predstavu u OHR. Lajt motiv - a što drugo nego Mostar. U ovoj zemlji ljudi se ionako svađaju samo oko Mostara ili oko estetike: Frljićevih predstava, Thompsonovih koncerata, Dininih koncerata, Stanijinih koncerata, jaslica na Rondou... Uglavnom, sve pitanja od kURcijalne životne važnosti.

Ljevica se bavi time ili Novom ljevicom, koja jedinu vezu s Bosnom i Hercegovinom ima kroz osvjedočenu ljubav druga Markovine prema mostarskim ulicama. Primjerice, onom Mile Budaka, koja je rupčaga iako u njoj ne rade ove cijevi za tekuća govna (i ostalu kanalizaciju). Ali istina, bilo bi mi još i drago da se bave tom ljevicom, jer za razliku od aktualnih ljevičara koji brinu oko generala Armije BiH i HVO-a, ova se ljevica bavi onim na što smo navikli – idealima. To jest utopijom. To jest, ničim bitnim jer već na sami dan osnivanja, nedjelju, pokazuju da ih zaboli briga za radničkim pravima koji su još u toj mahnitoj Jugoslaviji imali slobodnu nedjelju.
Ali bio bi red da domaća ljevica barem zauzme neki konkretan stav. Recimo, kao što desnica uvijek zna da su se dogovorili da će se dogovoriti. Ili kao što znaju da će se sastati u idući četvrtak ili utorak. Ili za dva tjedna. Tako bi se recimo ljevica mogla baviti pitanjima radničkih prava i distancirati se od nacionalno obojanih pitanja.

Dobro, ima li tebi itko dobar, majka mu stara?

Nema. Ne znam jeste li primijetili da u Bosni i Hercegovini ne postoji aktivna liberalna struja. Kako ćete ih i primijetiti, eno ih doma šupaju po Netflixu. Znam, činjenica je da je radikalni liberalizam zapravo oksimoron i da, srećom, nećete nikad naići na bombaša samoubojicu koji se raznio u ime sekularne države, LGBT prava ili zbog vegeterijanstva... Možda naiđete na kakvog aktivistu koji bi javno zapalio đoju u ime slobode, uz nezaobilazni povik: "Pušio sam i pušit ću, tko ne vjeruje i njemu ću!" Ali vjerujem da bi takvog, kao i Pernara, kod nas ismijavali i da imao manje pristalica nego Mušica, glas koji viče na Španjolskom.

Krajnja je istina da imamo previše ljudi koji apstiniraju od izbora, da imamo previše crtača po izbornom materijalu i čvrsto sam uvjeren da svi ti ljudi pomalo naginju liberalnoj struji, da razmišljaju – živi i pusti druge da žive.

Stoga, volio bih, dragi liberali, da se malo trgnete i unesete konačno neku novost na domaće političko nebo. Da se bar po kavama imamo oko čega svađati, a da nije riječ o Mostaru ili o estradno-kulturnim aktivnostima. Ono, kad će već kava poskupiti, da je bar dvostruko i iskoristimo.