Najlakše turske sapunice snimati

Čovjek se uvijek lijepo iznenadi kada otkrije da u nekim domaćim ministarstvima nešto konkretno i rade. Tako sam se ja ugodno iznenadio kad sam svojevremeno otkrio da u uredu ministra Ismira Juske vlada red. Rijetko viđen poredak, gdje kada ti nešto obećaju da će napraviti, to i učine.

Tipa da ti kažu dvije-tri rečenice, ne bi li u svojoj sirotoj struci sastavio prilog. Nećete vjerovati kako je teško u zemlji polupismenih izvući rečenicu iz čovjeka, a da ta rečenica nije: “A kud mene nađe!”

Ne znam je li ta njemačka preciznost Juski došla po rođenju ili ju je pokupio usput, radeći u Američkom veleposlanstvu, ali pohvalna. No, ma koliko ga ja ili bilo koji drugi novinar pohvalio, o Juskama nikad neće biti ispisani epovi. O članovima SBB-a već odavno kruži pejorativna priča da je to “stranka bogatih Bošnjaka” i jednostavno, nisu zaslužili da uđu u legendu.

Saraybosna’da Dizi “Aliya”

U legendu će ući od princa ćaća. A znamo i zašto. Zamisli da netko u polupismenoj zemlji o tebi napiše knjigu. Tko bi to čitao?! Mali postotak ljudi se može pohvaliti da je pročitao štogod od Meše Selimovića, Mehmedalije Maka Dizdara, Antuna Branka Šimića, Muse Ćazima Ćatića, Nikole Šopa, Ive Andrića, a svaki dan ih prevrćete po rukama (dobro, Andriću se obradujem svaki put kad ga ugledam, otprilike jednom godišnje, ali da pritom ostane kratko u rukama, na moju žalost, jeste).

I da netko sad napiše divnu knjigu o Aliji Izetbegoviću, tko bi to čitao, kako objasniti da je netko legenda, a da je prodano samo 800 ili 900 komada njegove biografije. Zato smo napokon otkrili prikriveni smisao skraćence SDA: Saraybosna’da Dizi “Aliya” (u prijevodu s turskog: U Sarajevu serija “Alija”). Mislim, istina, uvijek me čudilo da izrazito nacionalistička stranka nema naciju u imenu, a ono su oni gradili kult ličnosti od početka.

Genijalno, skidam kapu! Vrlo načitanoj naciji ponudit će umjesto knjige, koju ionako nitko ne bi čitao, seriju u večernjem terminu, oko osam sati, ono, fakat tursku sapunicu. Tursku, vjerojatno ne iz ideoloških, nego iz razloga da su one trenutno najpopularnije, a toliko je malo falilo da Alija progovori i drugim jezicima. Ma samo zamisli, kriza u Dobrovoljačkoj, a Alija govori na tečnom španjolskom ili ako se ne varam, jedno vrijeme su Brazilci bili popularni, zamisli Alija progovori portugalskim, ono sve kontaš krompir mu u grlu kad priča. Srećom da su turske sapunice in. Barem nam je turski skoro k’o maternji.

Višekanalna borba

Kad kažem da je turski skoro maternji, tu ti je to negdje. Osim kratice SDA, to bi moglo objasniti i neke druge borbe unutar lijepe naše Bosne i Hercegovine. Primjerice, borba za kanal na hrvatskom jeziku. Osobno, smatram da govorim hercegovačkim idiomom hrvatskoga jezika, jezika koji je, iako pomalo ruralan, ipak iskonski i prirođen Hrvatima, jezika na kojem je i Marin Držić, otac hrvatske pisane riječi, tečno govorio “đe” umjesto “gdje”, jer svi znamo da su ovi upljuvci u jezik sve same novotarije i uvoznice.

Stoga mi posebno teško pada borba da postoji kanal na ovom modernom zagrebačkom ilitiga turskom hrvatskom, koji je pomalo stran bosanskohercegovačkim Hrvatima, jer, koliko se god trudili da to prikrijemo od samih sebe, neke od najpoznatijih suvremenih hrvatskih riječi su, zapravo, turske: kat, čarapa, japrak, dolma, alat, bajrak, makarone, šećer, a ne možeš ni Božić proslaviti bez turskog zagrljaja (op.au.sarma). Također i vrlo popularna praksa ubacivanja naveska (to vam je ono kad Hrvati stavljaju samoglasnike i gdje treba i ne treba) – to je također turska jezička praksa. Nama prirođenu, iskonsku ikavicu također smo proglasili arhaizmom, toliko o ljubavi spram jeziku.

No, ljubav prema turskom objašnjena je serijom o Aliji. Hrvati žele napokon svoj vlastiti kanal gdje bi mogli snimati svoje sapunice na turskom, u čemu ih nitko ne bi ometao. Legitimno, ili što bi Instagram generacija rekla: Seems Legit! Ili što bi Turci rekli: “Harika!” (op.au.odlično)

???? ???? ?????? ?????

Sve je upotpunjeno saznanjem da i treća velika i slavna stranka ima svoga konja za utrku “Dani ponosa i slave”. SNSD ili sada razotkriveno Samo nove serije dajte, oni će o Karadžiću seriju praviti, sve su prilike. Što se Srba tiče, odavno je poznato da se čak i Bošnjaci postide kada usporede broj turcizama u vlastitom jeziku sa Srbima, Srbi su u tome rekorderi, tako da se može govoriti da oni u jednu ruku i govore turskim jezikom, budući da imaju vrlo malo ubačenog latinskog elementa u svom jeziku. Također, poput turaka, inzistiraju na ćirilici, što ti je isti model kao i u turskom jeziku. Turci također imaju vlastiti “alfabe” u kojem svako slovo ima svoj znak. Isto ćirilica, samo latinicom.

Na kraju, priznajem, serije su sasvim u redu. Nerealno je očekivati da bi netko u ovoj zemlji nešto pročitao, oni koji čitaju, davno su pročitali i ispunili obrasce za treća državljanstva. O tome najbolje svjedoče dnevne novine, smiješno niskoga tiraža, ili Slobodna Bosna, koja je od magazina postala najprije webzine, da bi odnedavno prerasli u autohtone lovce na klikove. Danas, pored Netflixa, audioknjiga, Instagrama... komu trebaju knjige uopće?! Pravite serije da vas narod gleda.

Jedino me brine kod serija što je snimanje serija prilično skup i zahtjevan proces, i čak je lakše izgraditi autocestu na koridoru Vc nego li snimiti jednu srednjovjekovnu seriju. Mislim da to Turci najbolje znaju, oni su za potrebe nekih serija izgradili čitave “autentične” setove. Eto koliko je trošak izgradnje manji od troška snimanja.

Sad, samo se nadati da će i kod nas snimati kakvu inačicu “Alarm für Cobra 11” pa da nam izgrade autoceste. Jer za ovo što je ostalo nakon komunista i “Porobdžije” i “Prosjaci i sinovi” i “Đekna” izgledaju kao SciFi serijali.