Kako zbog matematike neću postati ministar

Vjerujte da mi nije lako. Teško je moje breme depresije posljednjih tjedana. I nije do ovog natmurenog vremena, svakodnevne kiše i sličnoga. Jednostavno, zaključio sam da nikad neću postati ministar. Zbog matematike. Otkud sad to?!

Pa evo, vrtim malo film unatrag i doista, osim u gimnaziji, s imaginarnim brojevima i možda integralima, nikad nisam imao ozbiljnijih problema s matematikom. Još od vremena nižih razreda osnovne škole znao sam skupove i podskupove.

Onda sam u višim razredima osnovne znao naći i "x" ili "y" ili oba ta zapadnjačka slova zajedno, znao sam za te katete i hipotenuzu i kvadrate njihove, i pi i sinus i logaritme i štošta. Pa čak sam i na fakultetu razumio trend funkcije, iako mi se već tada činilo da je trend rasta negativan i da naši životi nemaju apsolutno nijedne tangente s normalnim životima kakvi se vode "negdje vani".
Ali to nije ono što krasi jednog ministra.

Komplicirani arapski brojevi

U posljednje vrijeme sve češće pred mene iskaču dokazi da osnovni preduvjet da bi netko postao političarom jest da o matematici nema ni najblažeg pojma. Prvo, ti ljudi pojma nemaju koliko je 30 ili 60 dana. Ili 90. Da imaju, već bi znali da je prošlo najmanje 90 dana od izbora i da bi u svakoj normalnoj zemlji dosad već bilo govora o ponavljanju izbora.

Drugo, o množenju ili dijeljenju ih i ne pitajte. Jer kad oni 17 podijele na tri dijela, rezultat može biti bilo šta. Samo ne 5,667. A kad jednom napokon i zasjednu u ministarstva, savjetnici se množe geometrijskom progresijom. Što je, najblaže rečeno, financijski neisplativo.

Dalje, oni uopće ne poznaju arapske brojeve. Ako se sjećate, nije to bilo tako davno, kada zastupnik Zorić pojma nije imao koliko mu novca mjesečno legne na račun, je li to tri, četiri ili pet tisuća konvertibilnih maraka. A isto tako, primjerice, neki dan aktualni ministar zdravstva u HNŽ-u pojma nije imao koliko je novca dao za obnovu Odjela za rehabilitacijski-fizikalni tretman. Ono kao kad ti dođe imućna rodbina iz inozemstva pa ruku zavuče u novčanik, izvuku kakvu omanju papirnatu novčanicu s reda pa kažu: "Na, mali, kupi sebi čokoladu!"

Ni rimski nisu lakši

No političarima se ne snalaze ni s ovim rimskim brojevima, koji se obično koriste da bi označili tko je bio prvi ili drugi ili treći. Najočitiji primjer ovakvog nepoznavanja matematike je formiranje nove Vlade Hercegovačko-neretvanske županije. Da ponovimo, HDZ BiH je bio prvi, SDA drugi, a DF se nekako provukao na treću poziciju na račun dobrog uspjeha u Federaciji BiH.

I nakon uspješnog formiranja skupštinskih tijela HNŽ-a, izbora izaslanika u Dom naroda Federalnog parlamenta, došao je red na ozbiljniju matematiku. Najprije, Demokratska fronta, to je ova treća, traži sebi dva ministarstva od jedanaest jer su osvojili dva mandata u Skupštini koja ima 30 zastupnika. Svim političarima je istovremeno sasvim jasno da je 2/11 isto što i 2/30. Da, to čak nitko ne spori. Evo recimo u Stranci demokratske akcije smatraju da DF-u treba prepustiti dva ministarstva, sve dok se ne dira u onih pet koja su oni sebi odlučili rezervirati, u skladu sa svojim izbornim uspjehom u HNŽ-u, a to je da su završili kao drugi.

Njihova besprijekorna logika kaže: pet plus dva su sedam, a sedam je sasvim dovoljan broj ministarstava da se nešto ostavi i HDZ-u BiH, izbornom pobjedniku u županiji, sa više od 50 posto osvojenih mandata. Pogotovo jer time su ispunili svoje želje, ujedno ispunjavajući želju HDZ-a da broj ministarstava bude smanjen na osam. Imat će i oni barem jedno. Dosta. Jer 8=11, dakle, vuk sit i ovce na broju.

Iskreno, mene ovo konfuzno matematiciranje vrati na gimnaziju i imaginarne brojeve. Ono, smijem se iz klupe neznanju svog kolege iz razreda, a da i mene prozove, jednako bih zbunjeno gledao ploču. Političku ploču.

Matematici me učio... političar

No da budemo iskreni, ja sam od matematike upamtio samo pitalicu: "šta je to bijelo, na smokvi visi, a grije?" i odgovor "šporet, šta tebe briga gdje ću ja šporet držat'!", a i to vjerojatno jer mi je matematiku predavao također političar koji se običavao izražavati u tim pitalicama. Pretpostavljam da je to i razlog što nisam usvojio ni imaginarne brojeve ni integrale.

No, ono što je zanimljivo da ovaj problem iz osnova matematike nisu primijetili ni silni dužnosnici međunarodne zajednice koji evo već dva desetljeća pokušavaju da nas kao pomire. Pa čujemo da nam i divni Japanci žele donirati skoro pola milijuna maraka za sportsku dvoranu. Namjera im je ovim velikodušnim darom pomiriti narode i narodnosti Grada Mostara. Divni su, hvala im, kao i svaki put dosad, na svemu što su nam darovali, čak i u za njih najtežim trenutcima. Ali nama ne treba dvorana za pomirenje. Nama treba poduka iz matematike. Višegodišnja, iscrpna, da uključuje zbrajanje i oduzimanje, množenje i dijeljenje, redne brojeve, arapske, rimske... I pomalo o funkcijama.