Kako je Mile restart(a)o BiH

Daytonski mirovni sporazum iz 1995. godine opći je okvirni mirovni sporazum za zaustavljanje rata u Bosni i Hercegovini. Nosi ime po američkom gradu Daytonu, u blizini kojeg su ga potpisali Izetbegović, Milošević i Tuđman, a svrha mu je upravo prekid rata. Potom je iz njega iznjedrio ustav, odnosno poluustavno rješenje koje je danas na meti svakog postojećeg političara, analitičara i tako redom. I dok su druga dva konstitutivna naroda svako malo povlačila pitanje "novog Daytona", Srbi su se desetljećima kao pijan plota držali tog Daytona. Tobože, svaki krivi pogled upućen prema daytonskoj BiH bio je prezentiran kao atak na Republiku Srpsku.

Valjda u trenutku kad je dovoljno osiromašio Srbe, bez smjelog plana oporavka i smjele vizije bilo kakvog proresa, Mile je okrenuo ploču i zabio konačni glogov kolac u nikadživu daytonsku Bosnu i Hercegovinu. Istog trenutka kad je referendum postao neminovnost, svi oni silni kritičari daytonske nam BiH ustadoše u njenu obranu. Prijetilo se ratom, nemirima, nekakvi dobrinjski duhovi, halilovićev rat... Ako ikad zaživi daytonska Bosna i Hercegovina, s konstitutivnim i na čitavom teritoriju ravnopravnim narodima, onda će to biti upravo zbog Miletova potkopavanja Daytona.

I što je najsmješnije, koje li ironije, djedica Mile, svježe podjetinjen od prinove u obitelji, kako je i uobičajeno da se u euforiji malo izgube konci s realnosti, istinski, srčano, trezveno brani bosanskohercegovački ustavni poredak upravo njegovim narušavanjem. Doista, možda ljudi vani imaju sve ostalo, novac, sreću, zdravlje, mir, ali nemaju, bolan, Bosnu i Hercegovinu. Ovo niđe nema 'vako!

Usta(v)ni Ante Jelaviću!

U zemlji u kojoj čovjeka ne možeš uhititi zbog kriminalnih radnji koje godinama čini, uhitiš ga jer krši Ustav i oduke Ustavnog suda. Inače, postoji barem nekih 90 odluka Ustavnog i vrhovnih sudova koje nikad nisu provedene. Uhititi. Da. Baš kao Antu Jelavića što su. I on je imao onaj neki referendum.

Od njegovog referenduma i nije bilo pretjeranog efekta, Samouprava je netragom nestala, ali je zato razvaljivao na izborima. HDZ je tih godina dobivao tri puta više glasova na izborima nego što danas dobiju oba HDZ-a. A iz svake te secesionističke krize u koju bi Bosna i Hercegovina zapala, izlazila je snažnija i europskija.

Dakle, Jelavića i Dodika komotno možemo nazvati istinskim braniteljima ustavnog poretka u Bosni i Hercegovini. I odličnim spin doktorima, jerbo sad ćete u nedjelju vidjeti homogenizaciju biračkoga tijela SNSD-a – ono, nikad manje novca uloženog u kampanju, a nikad boljih rezultata. A riječi nije bilo o lokalnoj zajednici, sve neka državotvorna pitanja.

Jer svaka baba u Čelincu, Goraždu, Žepču, ..., zna da je Ustav za lokalnu zajednicu najbitniji. Da voda u kuću dolazi s ustave deveti januar. Da struja u kuću dolazi tronarodnim dvoentitetskim kablom, od kojih je jedna žica nula ilitiga uzemljenje. Da je instant škola pod jednim konzerviranim krovom, baš kao i policija i vojska. Pred istekom roka trajanja. Pokvari se na rujanskoj vrućini. Od lokalnih pitanja za ove izbore otvoreno je šest pametnih klupa i jedna biciklistička staza i renovirano šesnaest pločnika koji nisu ni bili pokvareni, dok onaj jedan uistinu defektni pločnik u Mostaru još nije renoviran.

Jer tu nema lokalnih izbora. Jer onaj tko je ostao u Mostaru nema izbora. Ali to ništa ne smeta da je Mostar glavna tema kampanje lokalnih izbora. Oni vani možda imaju sve ostalo, ali nemaju tu sreću da žive u Bosni i Hercegovini.

Kome je do izbora, odseli u Stolac

Ima, kažu, Mostaraca, da nisu glasovali na lokalnim izborima ima osam godina. Ima, kažu, i Mostaraca da nisu na more otišli ima osam godina. Ima, kažu, Mostaraca, da nisu nikad glasovali. Ima, kažu, i Mostaraca da nisu nikad na skijanju bili. Što je u tim izborima prokletim?!

Ja podijelio na Facebooku svoju sliku s Farukom Šehićem, dobio jedan lajk od raje. Istina, ne zna se tko je ružniji, ja ili Šehić, ali pobogu, dvije literarne, khm, veličine (i skroman sam, normala, hehe) pod jednim krovom, na jednoj fotografiji... I samo jedan lajk. A na selfie s puletom gorio mi Fejs. Šta će vam, koji klinac, izbori, ja vam ne bih ni dao da mi birate sudbinu kad ni o čemu pojma nemate.

Evo u Čapljini ovih dana otvorena izložba Prvaci hrvatske likovne moderne. Ono, više vrijedi trenutni sadržaj u dvorani Umjetničke Galerije Založbe kralja Tomislava u Čapljini nego sav prokleti pločnik obnovljen kao predizborna kampanja, skupa s biciklističkom stazom u Zenici... I vi niste otišli na tu izložbu! A ulaz "bedža"! Ni čapljinska gradska vlast se nije udostojila doći na otvorenje. Hercegovački fratri i salezijanci u istoj dvorani bili, oni koji potiho ratuju još od Austro-ugarske monarhije, a ovi nisu došli. Pa šta ako je to "devedesetka dovela", ni ja ne glasujem za njih, ali bolan, to su Bukovac, Meštrović, Kraljević, Jurkić, Raškaj, Vidović, Iveković...

Zaboravite izbore, odite napravite nešto za vlastito produhovljenje. Otiđite na ovu izložbu, galerija je otvorena u ranim večernjim satima. Ja sam na guzicu pao kad sam ugledao ta djela. I otići ću još koji put ovog mjeseca. Čisto da udahnem duboko. Bit će i vas stid sutra da niste uživo vidjeli Bukovčevo "Gnijezdo". A daleko je Zagreb, daleko je Moderna galerija. I plaća se upad.

A izbori... Bit će izbora. Nigdar ni bilo da ni izbora bilo. Osim kad je neparna godina. Tad preskoče.

A za koga da glasujete? Kao da je bitno, mi smo dobili "zeleno svjetlo" bez da smo prstom maknuli. Ma i za hajvane se Onaj odozgor pobrine, a da ne bi za nas... Insane? Hajvane? Ne znam, još se dvoumim što smo.