Jučer vojni, danas financijski okupatori

Svojevremeno, točnije, prije 74 godine i nepuna dva tjedna, na beogradskim su ulicama tisuće glasno vikale "Bolje grob nego rob!" Zapovjednik Vojnog zrakoplovstva Kraljevine Jugoslavije Dušan Simović bio je na čelu vojnog puča kojim je noć prije srušeno tročlano kraljevsko namjesništvo i tadašnja Vlada Cvetković-Maček koja je potpisala pristupanje Trojnom paktu. To su povijesne činjenice koje ćete naći u svakom udžbeniku, no, malo je manje poznato da je Dušan Simović vjerojatno imao iskrivljenu percepciju borbene spremnosti jer je zapovijedao elitnim dijelom jugoslavenske vojske.

Zrakoplovstvo je tada baratalo svježe kupljenim lovačkim zrakoplovima iz Francuske i, da su se ikad susreli s Nijemcima na nebu, zadali bi im težak udarac. No većina tih zrakoplova nikad nije ni poletjela jer nije bilo podrške u ostatku armije. Ostatak tadašnje jugoslavenske vojske bio je u više nego derutnom stanju i primjerice protutenkovski topovi kojima su raspolagali nisu njemačkim oklopnim jedinicama mogli napraviti ni pristojnu udubinu u tenkovima. Desetak dana kasnije, 6. travnja, počinje okupacija Jugoslavije koja je bila okončana već sredinom mjeseca, a počelo je dugo i teško razdoblje koje je nanijelo ovim prostorima duboke rane koje ni dan-danas, na žalost, nisu zacijelile.

Življenje pod hipotekom

Iako se četiri godine kasnije činilo da su se narodi iz zemlje Južnih Slavena uspjeli othrvati germanskoj okupaciji, tek pet desetljeća kasnije germanska se vladavina ovim prostorima nastavila u financijskom smislu. Baš kao što su prije sedam desetljeća svoju ulogu odigrali Ante Pavelić, Milan Nedić i Sekula Drljević, tako su i u našoj nedavnoj prošlosti izvrsno odglumljeni igrokazi s našim sudbinama. Jedan od tih glumaca nedavno je čak pušten iz haaškog zoološkog vrta da pali hrvatsku zastavu i opet počne već dva desetljeća stari, olinjali igrokaz.

U posljednja dva desetljeća, zanemarimo li slona u prostoriji, a to je ovaj prokleti rat, što se zapravo promijenilo u životu prosječnog stanovnika Bosne i Hercegovine? Ako danas želite imati stan, a vjerojatno, kao ni većina, nemate pri ruci kofer pun para, uzimate kredit od neke od inozemnih banaka, uglavnom iz germanskog govornog područja. Taj kredit je koncipiran na način da su kamatne stope nerealno visoke, zbog tog prokletog rata i nikad završene "tranzicije" i vi uzimajući kredit zapravo pristajete na dužničko ropstvo, tijekom kojeg ćete, najvjerojatnije kroz dva desetljeća, kupiti stan sebi, ali i još jedan toj banci.

Želite li nov, siguran i udoban automobil koji ne troši mnogo goriva ili ulja, najradije ćete se odlučiti na model leasinga, kojim praktično pristajete na obvezu da i nakon isteka kreditnog razdoblja nemate svoj automobil, nego "unajmljujete" sljedeći automobil. Rezime je opet – dužničko ropstvo.

A ukoliko ste lakovjerni (čitaj naivni i glupi) i pristanete na kredit u francima, jenima ili kojoj drugoj plutajućoj valuti... okačite si u bijelo okrečeni kamen oko vrata i skočite u najbližu rijeku.

Pričam gluposti

Nemojte sada misliti da sam ja neki teoretičar urota i zavjera i da tvrdim da nismo mi sami krivi za ratove koji su se odvijali na prostorima bivše Jugoslavije. Nisam, nije ni prije rata bilo mnogo drukčije, i tada je većina živjela u stanovima za koje je imala samo stanarsko pravo, a vozila, vozila su zapravo bile limene kante koje su, i potpuno nove, vječito bile u mehaničara u radnji.

Ono što želim reći, kao i svaki put do sada, da je u vašim rukama ključ i robovlasničkih odnosa u ovoj zemlji. Nemojte pristajati na kamatarski odnos, čitajte sitna slova u ugovorima, radije se odlučite na život u podstanarstvu nego da i djeci uvalite dugove. Radije se odlučite na polovno ispravno vozilo, nego novo posuđeno leasing.

I pogotovo dobro upamtite uvjete pod kojima vam se prodaju političari (čitaj dobro plaćeni statisti u velikom igrokazu NAŠIH sudbina u međunarodnoj režiji). Dajte se više oslobodite okupatora pod kojima ste još od srednjeg vijeka. Pa niste ništa gluplji od Germana ili bilo koga drugoga.