Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Burek sa zeljem

Okrečite Beograd

U Fruškogorskoj ulici u Beogradu nalazi se jedna od najslavnijih filmskih lokacija jugoslavenske kinematografije. Riječ je bila o samo jednoj maloj, šaljivoj upadici u vjerojatno najboljoj političkoj satiri iz bivše Jugoslavije, 'Balkanski špijun', za koju mi najiskrenije nije jasno kako je uopće snimljena, no valjda to pokazuje lagani raspad države već i kroz te tihe znakove.

Milan Mihailović Caci baca balone, vrećice s bojom po jednoj fasadi i viče slavnu rečenicu, koja je vremenom postala proročka. Na Google Street View možete vidjeti kako je fasada prekrivena grafitima, ali je slika fotografirana 2013. godine. Deset godina kasnije objavljen je tekst kako je fasada te zgrade ipak urađena, no opet, riječ je o uličnoj umjetnosti, nije sustavna revizija glavnog grada Srbije.

Nekako je simbolično da je baš tu trebalo završiti eru studentskih prosvjeda, na kojima su se često citirale rečenice iz ovog legendarnog filma, primjerice 'Đuro će ti oprostiti što te tukao' Bate Stojkovića. I baš, kako su Ćaci trebali u škole, i problemi s ćirilicom su se stalno provlačili kroz meku diktaturu populista SNS-a, je li, legalno je i legitimno da se i završi rečenicom koju je izgovorio Caci, što bi u SNS-u vjerojatno napisali Ćaci, iako je Mihailović sve, samo ne to.

Lidija Vukićević jedno je od rijetkih imena iz serije Bolji život koje je ostalo ugniježđeno u taj štih nastavljenog komunizma na ovim prostorima, samo kroz nove trule ideologije diktata i jednoumlja, čitaj bezumlja mase. Tako je nekako i postala simbol, ikona dekadencije srbijanskog društva.

Stoga ne čudi da je baš jogurt završio na njenoj u vremenu dijalektičkog materijalizma zamrznutoj kovrčavoj trajnoj frizuri, da ne kažem 'vičitoj'.

Nuspojava

Nemam ja pretjerano povjerenje u novu srbijansku vlast, kad Vlada konačno bude formirana i oni dobiju novog predsjednika (ili možda nekog starog, tko će ga znati). Naime, na upravo završenim izborima riječ je bila o jednom širokom referendumu, tko je za korumpiranu vlast, a tko za uređen sustav i pravnu državu. Nije bilo riječi o državnim politikama, velikim međunarodnim projektima, integracijama, udaljavanju od Ruske Federacije. Bilo je SNS ili ovi drugi.

I dogodila se jedna lijepa nuspojava – počišćene su vječne stranke i koalicijski partneri, barem za neko vrijeme ugašen je trag Miloševića, ocrtan u liku i djelu Dačića, koji je još uvijek nagrizao Srbiju, mijenjajući čast za vlast u vjerojatno svakom sastavu nove vladavine Srbije. Počišćeni su, barem privremeno Đilasi i Tepićke, koji iako nisu bili Srbiji na preveliku štetu, još su joj manje bili od koristi. Svi oni, kao i brojne političke karikature poput Milice Zavetnice, sada su pometeni do nekog novog slijeganja kućne prašine.

Srbija sada treba dobiti vlast širokih vizija i pogleda, i treba se iskreno nadati da će ti ljudi pomiriti ideje o pravnoj državi, ujednačenom razvoju Beograda i manjih sredina, vizije bolje Vojvodine, modernog Sandžaka ili rješenja pitanja Kosmeta, konačnog definiranja međunarodnog pravca i fokusa. Ne želim ipak polagati prevelike nade, jer i na prosvjedima smo čuli svakakve poruke, i njima svima je jedinstveno samo da žele poštenije društvo, a ne široku masu obespravljene svjetine i uski krug SNS elite.

Možda se Dačić treba zadovoljiti da je samo izguran iz politike, možda Marinika Tepić treba biti sretna da su je samo izgurali iz politike, Rumunji nemaju tu političku sreću kroz povijest. Uglavnom, svi u regiji sada osluškujemo što će biti prvi potezi nove srbijanske Vlade, pogotovo ovi naši.

Još jedan Vučić (s autobusa)

A kad već spominjem ove naše, eto mi smo dobili prvo većinski žensko tročlano Predsjedništvo BiH. Nije da je itko ostao oduševljen, našlo se vremena i komentirati haljinu Filipović prije nego njihove poruke, sve je bilo protokolarno, slinavo i mlako. A nije da pred nama u BiH nisu skoro pa iste zadaće kao i pred Srbijom.

Mi također moramo konačno odlučiti koji nas pravac zanima, europski, turkijski ili ruski svijet, pa eto ako i nije nužno da budemo NATO, kad će praktično svi oko nas biti, ja bih ipak volio da na granici prema nekome tko se još nije odredio je li ruski igrač, da mi eto budemo pod NATO kišobranom. To je, tehnički, jedino što danas štiti i Finsku i Estoniju ili Litvu ili Latviju. Jer Putinova Rusija bi itekako voljela imati ravan put prema svojoj eksklavi Kalinjingradu, a kad bi već pribavila koridor, da ima i osigurano zaleđe prema Arktiku. Ali preza pred NATO paktom.

Dakle, mi koji smo zahvaljujući uvođenju modernih tehnologija uspjeli počistiti svoje Dačiće i Đilase, trebamo sada smisliti način kako kontrolirati ovu troglavu aždaju na vlasti, jer mi svojeg troVučića nismo skinuli. Nas očekuju iste zadaće u preostalih četiri godine ovog desetljeća, a sramota je da poslovično lijeni Crnogorci, kada je interes nacije, stisnu se i reformiraju svi k'o jedan, bez govora tko je oporba, a tko vlast.

Je li, ja ni najmanje ne govorim da mi trebamo ući u eurointegracije ili u ruski 'mir' grlom u jagode, kao guske u maglu, ali iskreno, ljepše je biti dio neke velike obitelji nego crna ovca. Ako ni zbog čega drugog, ono jer bi nam jednostavnija bila dostava s Ebaya, Amazona, Alija, Sheina itd. Itd.

Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.

POVEZANO