Čija majka vunu ne prede?

Radio ja posljednjih nekoliko dana jedno istraživanje javnog sjećanja, neprofitno, nereprezentativno, gotovo pa beskorisno svima osim mene. Pitanja su bila tipa sjeća li se tko imena onog političara koji je svojevremeno izjavio na saboru HDZ-a da političari trebaju iskorijeniti sve ono što ih odvaja od naroda, da moraju znati od čega ljudi žive i što jedu... Ništa. Sjećate li se koji je političar izjavio da mu treba veća plaća da godišnje kupi pola tuceta odijela i cipela? Sjećate li se političara koji je izjavio da pojma nema kolika su mu mjesečna primanja? Ali to je bilo nakon što su mu omogućili da kupi šest odijela godišnje? Opet ništa. Evo Kvisko - sjećate li se političara koji je nasrnuo na tada mladog Vidovića kada mu je ovaj zamjerio licemjerje?

Pa nije u zemlju propao valjda?

Doista se nitko ne sjeća Zorića?! Nitko, tvrdi moje neprofitno istraživanje na nereprezentativnom uzorku, ali plus minus koji postotak, ne sumnjam da je hipoteza daleko od istine. Nekako se u prirodi sve posloži samo od sebe, i oni koji jedno rade, a drugo pričaju na kraju budu zaboravljeni kao lanjsko cvijeće.

Navodim ovo jer posljednjih dana opet čujem sličnu izjavu, od čovjeka koji zamjera SDA što ne dolaze na Božićni domjenak, a isti nije otišao na sekularni državotvorni domjenak jesenas. Isti koji priča da malo kasnimo s reformama, koji kaže da nam je ostalo par (par=dva) pitanja iz Upitnika. Pa de, odgovori ih, sunce im kalajisano, evo s mene poštarina da to više pošaljemo, što moramo biti cirkus čitavoj Europi?!

Pritom nije on jedini. Ovaj saziv vlasti rekorder je po praznim obećanjima, radilo se o Draganu, Bakiru, Ivaniću, Dodiku... Sramno je da je Šarović najuspješniji bosanskohercegovački političar s dogovorenim izvozom piletine u Europsku uniju i govedine u Tursku. Rezultati svih ostalih tisuća bosanskohercegovačkih brižnika i branitelja kojekakvih interesa ne mogu se mjeriti s desetak šlepera živežnih namirnica.

'naš ti kol'ka ti je plaća?

Jadno je od političara da izjavi da ne zna kolika mu je plaća. Jadno, ali i pokazatelj posljednjeg stupnja njegovoga političkog djelovanja. Ako ne vjerujete, stupnjujte prema Vinku Zoriću. Treći stadij Vinka Zorića, to je znači samo korak od nasrtanja na nedužnog mladog i perspektivnog kolegu, samo dva koraka od političkog zaborava.

Zašto? Zato što se čovjek u stupnjevima, gradacijski, odnarođuje. Od nekoga tko razumije narod, do apsolutne vlasti. A apsolutna vlast apsolutno kvari.

Jer, mali, obični čovjek zna kolika mu je plaća. Zna kada mu istječe kredit, zna koliko je kumu dužan, zna kolika su mu primanja, kada mu istječe ugovor kod telekom operatera, kad se prijavljuje porez, zna, jednostavno, koliko nema. I onda radi, ne da bi imao, nego da bi manje imao.

E sad, samo je jedno ovdje pitanje već neodgovoreno... Koliko još dugo ćete vi znati sve te računice, a neće biti svjesni da je vas više od jedne šačice ovih bezobraznika koji ne znaju kolika im je plaća i koliko im je pitanja neodgovorenih u Upitniku?