Alisa u zemlji bihmetala

Znate li kako radi kuhalo za vodu? E, ovako. Bimetal je metalna pločica koja je zapravo sastavljena od dvije pločice, jedna, recimo, bude željezna, druga bakrena. Kada struja teče kroz takvu dvopločicu, željezni se dio grije jednom brzinom, bakreni drugom, pola se pločice brže širi od druge polovine i pločica se blago savija, savija, dok u trenutku kada vaša voda ‘baci ključ’ ta pločica od bimetala bude dovoljno savijena da više nema protoka struje. Kuhalo se oglasi specifičnim i dobro poznatim klikom i to je to. Vaša je voda spremna, a kuhalo ćete ponovno moći uključiti kroz nekoliko minuta, dok se bimetal ohladi.

Tekući problemi

Znate li kako funkcionira Bosna i Hercegovina? E, ovako. Bihmetal je mentalna pločica sastavljena od najmanje tri pločice, jedna je, recimo, srpska, druga bošnjačka, treća hrvatska... kada pare teku kroz političke elite, svaka se mentalna pločica napuhuje određenom brzinom. Tako se hrvatska ugrije još 70-ih, srpska 80-ih, a bošnjačka još uvijek nije na vrhuncu. I tako se jedni prse, dok drugi pognu glavu. Baš u trenutku prije nego “proključa” čuje se specifičan klik i međunarodna zajebnica ubaci još love da ohladi sustav. Vaši su izborni rezultati spremni, a kuhalo ćete moći uključiti kroz nekoliko tjedana, dok se bihmetal ohladi.

Prije dvadesetdvije godine u malom Gradiću Daytonu, ne, nije to onaj iz sapunice, to je Gradić Peyton, u ovome nije sapunica nego reality show počeo. Bila je to škrabotina Opći okvirni sporazum, koja je trebala staviti točku na rat koji je nakon urbicida poput onog nad Starim Mostom i Sabornom i Ferhadijom ili genocida poput Grabovice, Kazana ili Srebrenice prijetio još većom odmazdom, sada nad srpskim narodom, čija je vojna sila gubila tlo pod nogama.

Bez ikakvih emocija pišem o ovome, ne zbog činjenice da to razdoblje želim zaboraviti, nego jer su ratne pobjede i društveni poredak i sustav... zapravo nebitni i tebi i meni i petom i desetom. Koja je razlika običnom Zvorničanu, Gruđaninu ili Cazinjanu jel ih jaši Kurta ili Murta, jesu li Kelti, Rimljani, Vizigoti, Venecija, Tvrtko, Dušan, Gradaščević, Turci, Mađari, Austrijanci...?

Nikakva razlika. Baš kao što nema nikakve razlike u preddaytonskoj i postdaytonskoj Bosni i Hercegovini. Uokolo izgladnjela djeca prolaze u maskirnim jaknama i hlačama, u Sarajevu nije bilo struje i vode, nema ni danas, u Mostaru rovovi na glavnim prometnicama, isto je i danas, u Banjaluci se kosa diže i prolaze trnci na sve što kaže Izetbegović, mahom se bježi u Njemačku i druge treće zemlje... i tad i sad, majke mi moje Jadranke, sve u pet deka isto. A ne možeš se pouzdati ni da ne puca, svako malo netko nekog propuca.

Heroji naše ulice

Kažu Haag politički sud, ‘vaki, ‘naki. Je li ijedan, igdje osuđeni sudionik protekloga rata prestao biti heroj. Ili prestao biti zločinac. Danas kažu, kako on može, nakon osude u Haagu, biti na funkciji. O Voltaire, jebem nas komplicirane! Jel odslužio kaznu?! Jest. Pa šta onda?!

Hoćemo li uvesti krvnu osvetu? Nije nikakav problem, nije nam ni strana, Otomansko carstvo toleriralo je praksu krvne osvete na Balkanu, jedostavno, jer smo bili predaleko od centrale pa nije bilo drukčijeg načina da se uvede zakon i red. Znalo se i to oteti kontroli... tek tada bi reagirali, kratko i brzo.

Je li ijedan sud osudio sve krivce? Nije. Najopakiji zlikovci Drugoga svjetskog rata vlasnici su nekih od jačih europskih poduzeća, samo zato što su u posljednjem trenutku prešli na pobjedničku stranu. Uostalom, ako i osudimo kao društvo nekoga, što to znači. To ti je samo kao da pometeš u ćošak pa dok vjetar ponovno ne razbaca. Draža revitaliziran. Tito revitaliziran. Budak revitaliziran. Nametak revitaliziran. Nemoš ih ni glogovim kolcem, koji su to povampireni državotvorni projekti.

 ‘Ko se boji Daytona još?!

Ima djece, jebote, koja su mlađa od Daytona. Što njima znače tvoji nacionalni interesi, ne znaju oni što je vitalno uopće, boli ih neka stvar, vikendom se ionako ubiju ko stoka. Ništa znači vitalno, samo mortalno. Što toj djeci znači komunizam? Ništa, apsolutno ništa. Komunalno, kolektori, komunizam... jamačno su neka govna u pitanju. Demokratsko, to je nešto k’o Netflix i Amazon i Ebay, ako imaš para, uživaš u finim jeftinim stvarima. Ako nemaš para, skupo plaćaš kinesko smeće.

Samo ću reći da je trebalo dvadesetdvije godine da se mora ponavljati kako Srbija nije i ne može biti jamac Daytonskog mirovnog sporazuma. Znači, čak su i političari zaboravili. Da zaboravili, izgubili su Dayton prvom prilikom, tek ga neki dan pronašli. Ima li onda Dayton više smisla, osim kao ružno sjećanje?! Ionako nije proveden u cijelosti.

Primjerice, znate li da u Daytonu postoji otvorena mogućnost udruživanja općina jedna nacije radi postizanja zajedničkih interesa, tipa, etničkih, vjerskih, kulturnih, jezičkih?! Naravno da ne znate. Dayton nikad nije implementiran. Otprilike kao što ni Novi Zavjet nije sastavljen nego u četvrtom stoljeću, danas se o Daytonu natumačilo i napričalo i nakomentiralo i naelaboriralo da bi komotno mogao biti Novi Opći okvirni... Samo Stari je savez imao Mojsija, Novi Mesiju... Aber koga ćemo mi razapet za novi život?!?