A šta si ti napravio u ovih godinu dana?

Desetci domaćih političara ocijenit će godinu iza nas kao uspješnu, kako uvijek može bolje, naravno, ali generalno iza nas je teška, no uspješna godina.

I najlakše bi i meni bilo da sada podsjetim da je iza nas dvadeset postdejtonskih godina u kojima domaći političari nisu napravili apsolutno ništa: bošnjački politički establišment nije stvorio unitarnu Bosnu i Hercegovinu, hrvatski politički establišment nije se izborio za treći entitet, srpski politički establišment nije "osamostalio" Republiku Srpsku, građanski politički establišment nije nas doveo ni korak bliže euroatlanskoj budućnosti, međunarodna zajednica nije stvorila zdravo građansko društvo, svi zajedno nisu napravili čak ni tu južnu dionicu Koridora Vc, nisu čak napravili ni 100 (slovima: stotinu) kilometara autoceste, nemamo čak ni željeznički putnički promet, naknadama od akciza na gorivo i registracija vozila plaća se sve osim izgradnje i održavanja cestovne infrastrukture, porezima na cigarete, alkohol i kavu plaća se sve osim zdravstva, na čiji rad izravno utječe potrošnja istih, a kad već spominjemo zdravstvo, u dvadeset godina ostajemo lagano bez aparata, rodilišta, bolnica, uskoro ćemo ostati i bez kadra, zakonska rješenja za doniranje organa ili medicinski potpomognutu oplodnju nismo nikad ni dobili, a nismo nikad dobili ni Statut Grada Mostara, jednake porodiljne naknade, građanski Ustav koji nije zapravo mirovni sporazum i mogao bi čovjek ovako nabrajati danima, no netko mi je nedavno u komentarima poručio da ne znam pisati komentar jer komentari su dugi 1800 znakova i ovo je, brat bratu, baš taman toliko koliko smijem napisati. No, ja i ne pišem komentar, to čine urednici. Na Bljesku sam ipak samo dragi gost i prijatelj.

Nisi u pravu, dabogda crk'o

Ne čitam komentare ispod tekstova često, recimo, učinio sam to prije koji tjedan dok sam smišljao ideju za evo baš ovaj tekst. Najprije sam čitao ispod svojih tekstova i iznenadio sam se količinom mržnje koja izbija iz komentara nepotpisanih ljudi. Nekako gledam na to ovako: uvijek se potpišem iznad svojih tekstova, stojim svojim imenom iza svojih riječi, nije riječ o bilo kakvom izmišljenom imenu, nosim ga gotovo četiri desetljeća. Pa to ime valjda daje određenu težinu mojem rezoniranju.

Nije nužno ni da sam uvijek u pravu kada pišem, u takvim slučajevima samo se sjetim Giordana Bruna, evo baš čitam jedan njegov životopis, Giordano Bruno, jedan od otaca suvremene fizike službeno nije bio u pravu, zbog toga ga je inkvizicija dala brutalno smaknuti. No, vrijeme je pokazalo (da, baš koristim tu otrcanu novinarsku frazu) da je baš zanijekani Giordano bio u pravu. Bruno je koketirao s antičkom filozofijom, s arijanizmom, arapskom astrologijom, proučavao je zabranjenog Erazma, protivio se dogmama i zagovarao planetarne sustave izvan Sunčevog. Ali za svoju sredinu i svoje vrijeme bio je heretik i otpadnik. Pa što onda uopće znači ako je moje mišljenje dijelu javnosti "krivo"?!

Kad sam pregledao tekstove drugih autora na ovom portalu, činjenica je da se to 'hejtanje' prostire ispod većine tekstova, ali i drugdje, na drugim portalima. Obišao sam sve značajnije portale u našoj zemlji, na svima su gotovo istovjetni komentari nepotpisanih, anonimnih kukavica, hejtera, koji svoje nezadovoljstvo kriju u svoja četiri zida i plasiraju nam ga ispod maske bitova i bajtova. Da nam izraze nezadovoljstvo što žive u zemlji u kojoj stvari ne valjaju, a eto, ako ćemo mak na konac, nije da su se baš i sami potrudili promijeniti bilo što. Barem pokupiti govno iza svoga kučka, kad se istrese na ulici.

Nebitno je što su Milorad Dodik, Dragan Čović ili Bakir Izetbegović napravili u protekloj godini. Što si ti napravio u protekoj godini? Čime se ti možeš pohvaliti? Ili je tvoja mržnja sve što ostavljaš svijetu?

Pa dobro, a šta si to ti napravio?

Pravo pitaš: A dobro, kad znam toliko pametovati, što li sam to ja napravio?

Dovoljno toga zabilježenog, o čemu se možete informirati u nekoliko postojećih arhiva, primjerice u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci, da izdvojim samo jedan. Dovoljno i onoga upamćenog, a nezabilježenog. Znaju oni koji trebaju znati. Sad bi slobodno, u svojoj mržnji mogao reći, dobro, to što si ti napravio, ništa ti se to ne vidi, sve je nekako ovijeno velom tajne, što si vidljivo napravio u protekloj godini?

Ima jedna stvar koju ne mogu skriti jer je upadljiva. Izgubio sam 37 kilograma. Eto, da ništa drugo nisam, ja sam to napravio u 2015. godini. A što si ti napravio, osim anonimnog, uzaludnog hejtanja?!