Novo normalno

Posljednjih dana sam zbunjen. Nakon što su u Srbiji počeli pričati o izborima, a u Hrvatskoj o problemima turizma te posljednjih dana o ustašama i partizanima, na trenutak sam pomislio da kriza izazvana globalnom pandemijom novel korona virusa napokon prolazi i da se vraćamo u normalnu kolotečinu Zapadnog Balkana, manje zapadnog, a više Balkana.

I onda se najprije dogodila Srebrena malina s respiratorima – najprije sam pomislio, dobro, o ovome ćemo pričati tri dana, a onda će doći neka blesavija afera i zaboravit ćemo bivšu najblesaviju aferu. Ali evo federalni ministar zdravstva pretpostavlja da su sporni respiratori još uvijek na carini, što god da pod tim podrazumijeva te da niti jedan nije stigao u neku od domaćih zdravstvenih ustanova.

Mi dakle još uvijek razglabamo o tim respiratorima kao da će stvarno netko na kraju biti procesuiran i mojih dva skoro dva desetljeća rada u poslijeratnoj kofol tranzicijskoj Bosni i Hercegovini začuđeno gleda kako se stvari odvijaju – mi se svi sjećamo kako je Fadil otpuštao iz Civilne zaštite kad je kriza tek izbila, izgovor su bili problemi oko nabavki, onda odjednom takve mjere izrode maestralno lošom javnom nabavkom, koja, pozovemo li se na Salčinove riječi, od samog početka krši sve domaće zakonodavne prakse. I sad kad graja oko respiratora ne jenjava, još ne mogu vjerovati da će prodjelovati pravna država od utorka ili od četvrtka.

Taman, taman, taman je

Jasno je kako se stvorila kritična masa u javnosti koja traži slovo zakona i osjećam kako mi trnci prolaze rukama i bride mi listovi na nogama kao poslije teška posla na koji nisam naučio. Nakon svih tih dealova koji su sastavljeni u izvanredno stanje, a znamo da u izvanrednim okolnostima nije dobro niti zloporabiti ovlasti, niti pregrađivati riječne tokove, niti okončavati ugovore (čiji je sad ba Aluminij?)... Ali od svih stvari koje se dogode nisam očekivao da iziđe pravna država iza obzora.

A onda me Ismir Jusko još jednom pozitivno iznenadi (nije mu ovo prvi put, istina). Halid za javnost tjednima glumi požrtvovanog građanina, koji sad u neimaštini i brizi dočekuje bolja vremena kad se hoteli i festivali vrate, ako ikad više otvore sportske dvorane. I onda ga na prevaru odvuku na korona parti (stvarno, što li je očekivao da će biti pod tim imenom, da će lizati gelendere?!) Iskreno me zanima koliko će vam trebati da mu ovo zaboravite, a nije mu ovo prvi marifetluk u karijeri. No to i nije najveći šok.

Uzdanica Dodikova, ljuti pregovarač i branilac otadžbine Staša da, unatoč znanju da se javnost probudila jer su u proteklih dva mjeseca predugo zatvoreni u kućama počeli razmišljati što guzicom što glavom, da Staša odluči tako bezobrazno kršiti odluke vožda i oca Milorada. Nije Dodik ni mogao ni smio ignorirati ovakvu bahatost, ne zato što je Staša Košarac bio na partiju, on je inače po uzora na vožda i oca Milorada duša svih zabava, dovoljno vam je boraviti na bilo kakvoj republičkoj fešti, Staša se uvijek brine za kompletan meni, ne samo rakiju. Ali da mu uzdanica ispija čaše sa Seki najbližim suradnicima i najvećim štimung-maherima političkog Sarajeva – neoprostivo.

Znači, nakon jučerašnjeg dana ja sam konsterniran, ništa drugo ne mogu reći. Prvo maline na respiratorima, potom prva Odluka Ustavnog suda ispoštovana u roku od tjedan dana (imamo ih barem 90 koje se kisele po ladicama), na kraju nedvosmisleno zaključivanje političke karijere dojučerašnje uzdanice SNSD-a... Ako je ovo novo normalno, nije ni čudo da je izražena volja za nastavak zakočenih eurointegracija.

Stašina posljednja večera

I taman kad sam pomislio da je novo normalno nešto dobro, netko spomenu te vražje eurointegracije. U pozadini kao da čujem tihe, nježne akorde pjesme Dayton Ohio 1903 i kao da me gospodin i gospođa Wright pozivaju na čaj... I stadoše učas na žulj prvaku eurointegracija u Bosni i Hercegovini, čovjeku koji čak i na kirurškoj maskici ima zvjezdice.

Začu se s virtualnih barikada not my president i probudim se kao poslije seksi snova – sav u znoju i gorka okusa u ustima, sloboda očigledno ne umije da pjeva, barem Koketove laganice za kafanice.

I onda zaključim da je sva ova priča o malinama i poštivanju Odluka Ustavnoga suda i sad ova Stašina posljednja večera... to ti je sve brate naručeno da na zamaže oči.

Svi mi dobro znamo da onakav Mr. Bean kakav je Novalić ne može još jedan premijerski mandat dobiti pa ga treba nečim spotaknuti, usput se riješiti motoriste Solaka koji ionako ne ostavlja dobar dojam u turbo folk naciji, usput se riješe nekog vonabi zvjezdana Fikreta, pa poštivanje Odluke Ustavnog suda o popuštanju mjera, što je zapravo drugo ime za „prprpilo nam od strane poslodavaca” i Staša koji je svojom otadžbinskom uzoritošću bio kamen spoticanja stare politike u kojoj nema detanta osim ako Miloradu paše.

Zapravo, novo normalno je samo još jedna moćna europska fraza kojom će nam biti isto, jašu nas i Murta i Kurta. A eto vidjet ćete da je sve isto kako se izbori budu bližili. Sve je isto, samo korone neće biti.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.