Ni naši najstariji ne pamte...

Svake godine u ovo doba mi vrtimo iste tri priče u Bosni i Hercegovini: cijene kornišona, funkcioniranje vlasti i nemamo kanadera. Pa ćemo ih tradicionalno obraditi i u tjednom promišljanju jer pobogu i mi komu... kolumnisti jednom više moramo odmoriti od teškoga cjelogodišnjeg razmišljanja o tuđim problemima koji nas tište.

Iznenadile nas nezapamćene vrućine

Meteorolozi i klimatolozi će vam potvrditi jedan određeni trend – otprilike svake godine u ovo doba ponove se visoke temperature. Liječnici će dodati da se držite hlada, pijete mnogo tekućine, ne izlazite između 11 i 16 sati. Moj susjed, dida E. svaki dan dolazi kući između 14 i 15 sati. Dok je bilo hladno, nosio je dvije jakne, kapu, sad bome samo prsluk. Ni kapu. Nije da mora, nije da negdje radi, u mirovini je ima milijun godina već. Od tekućine koju konzumira, sretnem ga u Starom Gradu kad idem na posao, ujutro oko 8 ili 9, ovisno kad idem, obično pije kratku i čašu vode. I izgleda nekako suhonjavo, bome, kao da je to jedina tekućina koju popije tijekom dana.

Nisam se nikad sjetio da ga priupitam pamti li dida ovakve vrućine, ali mislim iskreno da su ovo svake godine nezapamćene vrućine, dok se onog snijega iz 2012. godine više nitko i ne sjeća.

Svake godine u rubrici vijesti iz svijeta idu priče o požarima u Turskoj, Grčkoj, Alžiru, Španjolskoj i Portugalu. Nezapamćeni. Pogine redovito po tisuću ili više ljudi. Od vrućine, od gušenja, od srčanog udara... U domaćim vijestima dominiraju požari koji šetaju Dalmacijom, Crnom Gorom i Hercegovinom. Svake se godine čekaju nečiji kanaderi, eto ove godine neće doći Antonovi, Suholji i ovi slični vodoprskači iz Rusije, ali sve ostalo je isto. Vječito neke radne skupine odlučuju o air tractorima, o kanaderima, a kad je trebalo respiratore kupiti, Fadil sam naručio pa sad kaže nije kriv.

Tradicionalna korida u parlamentu

Kad se već dotaknuh Fadila, svake godine, već tradicionalno, mi raspravljamo o blokadi institucija. Prošle godine bila priča o negiranju zločina. Sad smo to dali susjedima, Abazoviću, lani smo i to imali u domaćoj produkciji. Znači čak smo i tu pali, uvozimo ranije sasvim solidno pokriven domaći plasman negacije.

Ove godine je priča o možebitnom blokiranju institucija ukoliko se ne implementiraju apelacija Ljubić i tako to. Sjećam se kad sam jednom '90-ih gadno ozlijedio nogu, da sam radio ono što je predlagao dr. Božo Ljubić, i sad bih bio invalid. Ali otišao sam po još jedno mišljenje i poslušao njegovog kolegu Trolića i evo sad hodam. Ponekad mi preskoči koljeno, kad je hladno i suho vrijeme, ali što se ostaloga tiče, dobro je. Po nezapamćenim vrućinama nikad nisam upamtio neke probleme s koljenom.

Inače, od 90-ih godina moje koljeno je škljocavo, ali manje-više, uredno funkcionira. Bosna i Hercegovina je, čini se, posljednji put funkcionirala baš tada. Bili oni Washingtonski i Daytonski, i dok je to bilo, kao išlo se naprijed. Otkako se uplitaše jedan po jedan visoki predstavnik međunarodne zajebnice, malo po malo dođosmo u ovu nimalo nacionalističku, ali još manje građansku Bosnu i Hercegovinu. I sad bi trebao opet visoki predstavnik koji nema blagoslov Vijeća Sigurnosti da popravi stanje. A ovi što su još i imali blagoslov nisu popravljali, nego redovno kvarili. Pritom, gotovo u pravilu pred odlazak.

Dakle, od gospodina Schmidta ne očekujem ništa posebno, prvo, tek je došao, nezapamćeno je da visoki predstavnik odluke donosi u mandatu, nego u amanet, kao Petritsch, Ashdown ili Inzko. Drugo, nikad nije upamćeno da su odluke visokih predstavnika donijele išta dobro za Bosnu i Hercegovinu, samo su nas dublje ukopavale u crnu rupu europskog protektorata. Dakle, ako ne planira zakonske okvire vratiti na Washington i slično, nek ne dira. Samo ću još jedan prilog morati raditi sa svim nezadovoljnima. A to bude prilično dug radijski prilog. Neslušljiv.

Mali, ljuti, zeleni

Kad smo kod neslušljivih priloga, znači kornišoni. Svake godine u ovo doba pojavi se bar jedan prilog o cijenama kiselih kornišona na tržištu. Pa majka mu stara, ako ne možete u ljeto prodati proizvod koji je 96 posto voda, nemojte se baviti tim poslom. Idite u političare, vidiš kako je Božo Ljubić od loših ortopedskih savjeta, hvala Bogu, otišao u politiku. U politici ljudi i ne očekuju ništa pametno za čuti.

Ono što mi je krajnje nejasno kod poljodjelaca, njih je koliko, stotine tisuća u Bosni i Hercegovini. A političara, brat bratu, računajući i ove predsjednike polustranaka koje već nazivom Čapljina u srcu ili Prva Mostarska Partija sugeriraju da nisu nikakvu ozbiljnu karijeru zamislili, ukupno ih ima nekoliko tisuća samo. Ono što tu meni nije jasno da njih stotine tisuća ne mogu napraviti jednu konkretnu blokadu institucija, ne ovo što svake godine u sedmom mjesecu imamo, nego zaprave blokadu. Ono da njih nekoliko tisuća zatvore u institucijama, dok recimo ne donesu privremenu zabranu uvoza lubenice, krompira, malina, kornišona, grožđa, pšenice, kupusa, je li, čega god mi u kojoj sezoni imamo viška, na bacanje.

Znači, ne radi se tu o nezapamćenim vrućinama, o blokadi institucija i da propadoše kornišoni. Vi jednostavno imate te svoje rituale i niste ni planirali nikako drukčije. E pa, gospodo, baš i mene briga, kad vam dođe iz guzice u glavu, ja vas već odavno čekam da nešto napravimo po tom pitanju.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.