Kult vičnosti

Proteklih dana događaji su me ponukali da razmišljam o zakonima termodinamike i prolaznosti vremena. Sve prolazi, sve se mijenja, samo je promjena konstanta, barem tako doživljavamo mi trodimenzionalna bića koja samo maštamo o vremeplovu.

Dan državnosti koji je ove godine postao karikatura suvremene vlasti u Bosni i Hercegovini. Ovi jedni rezolutno ne žele slaviti dan kada je ZAVNOBiH utemeljio okvire tronarodne. Unatoč činjenici da je tronarodna, nakon Jajca gdje je najavljena samo, utemeljena u Mrkonjić Gradu. Ovi drugi slave svetu Katu od Mrkonjić Grada, i sve kofol negiraju antifašističke temelje, ali sveta Kata je mučenica i nosi se crveno u liturgiji na njezin blagdan. Kao na postavljanju kamena temeljca za autocestu na brdu iznad Čapljine. Kako god okreneš, još je Slavoj Žižek primijetio obrise komunizma u Isusovu naravoučeniju. To je to, u pet deka. Ovi treći, prefrigano glume domoljublje, a sve jedan kafić i sve jedna trgovina otvoreni na Dan državnosti. Ma hajte, molim vas. Jedini tko je trebao raditi toga dana, inspekcija, nije. Kao tešanjski vatrogasci. Zar vatrogasci nisu poput novinara poziv bez radnog vremena?!

S druge strane, potres od kojega su najviše profitirali vidoviti Milani i ostali kvazi-prognostičari. Kao da se potres može najaviti. Uostalom, zemlju koja vjeruje da se potres očekuje u 13 sati i treba sravniti – da se ne množi količina gluposti koja ionako kipi kao salo po bokovima iz hlača.

Nego, da razmislimo o toj prolaznosti.

ZapnoBiH

Često se pitam što će biti s nama kada njih nekoliko ode na onaj svijet. Ne mislim pritom na školske predstave za Dan državnosti u kojima je glavni lik rahmetli Alija, a ne pokojni Josip. To je samo stvar iskrivljene percepcije. Ne možeš ZAVNOBiH smatrati temeljem, a slaviti neki drugi temelj na taj dan. To je kao da se iživljavaš po Mlinarevićki, a kriv ti je Komšić. Lijek je tu vrlo jednostavan, zakonom određeni rokovi. Ne može bez vlasti 90 dana, ne može mandat tri puta, ne može istodobno premijer Federacije BiH i potpredsjednik Predstavničkog doma. To je čas posla, dva ili tri dana da netko pismen sroči ozbiljnu reformu izbornog sustava, jedno popodne da ovi podignu ruke i sve gotovo od mrskog ponedjeljka do odlaska na džuma namaz tog tjedna.

Nego što kada ne bude lidera više. Bošnjaci su svojevremeno već izgubili lidera – Aliju. I mada su kratko bili politički obezglavljeni, dočekali su se na noge. Danas imamo niz istaknutih političkih imena, od Izetbegovića, Džaferovića, Zvizdića pa i dugovječnog Genjca (mada će njega biti teško zamijeniti). Imamo jasnu političku strukturu, jasno izražene oporbene političke stavove u više bošnjačkih stranaka, koje isplivaju na površinu ponajviše ovisno o angažmanu SDA. Imamo i drugi ideološki stup među Bošnjacima, lijevi blok stranaka, i sve osim jedne već su u nekoliko navrata pokazale da djeluju u skladu s razvijenim političkim policentričnim diskursom. Jedino stranka koja se svojevremeno zvala po malom Ljutku nema alternativu o kojoj govorim, ostale su manje više politički stabilne.

Voždovska

Kad već njega spominjem, počet ću upravo secirati od njih. Što kada Željka Komšića ne bude, kada ostari, ili se razboli ili nešto treće se dogodi? Demokratska fronta najmanja je od grupacija koja će ispariti nakon odlaska ličnosti nositelja kulta. Mali Tito, s pravom bi rekli kod nas. Po čemu se ta stranka stvarno prepoznaje kada se ne govori o malom inat članu Predsjedništva koji ulazi u onu kvazi-političnost Bosne i Hercegovine kao čovjek koji pretjerano koristi pravo na mandat, pravo da bude suveren. To je političko srednjovjekovlje, budimo iskreni. No nije jedini.

Što dalje kada jednoga dana Mileta ne bude? Mislite da će Željka uzeti mikrofon na svadbi pa zapjevati „ne može nam niko ništa”?! Košarac možebitno čak i hoće, ali mladi čovjek morao bi imati stvarno ogromnu karizmu da manjak iskustva nadopuni u jednom lideru. Nadalje, u trenutku nestanka sa scene drskoga, ali prilično sposobnog Mileta, politička oporba u Republici Srpskoj dobit će snažan vjetar u leđa. Naime, specifično je za srpsku oporbu da se u ključnim pitanjima ne razlikuje od vlasti, poput pitanja Srpske ili međunarodnog viđenja iste u okviru BiH ili Europe. Stoga im je politički nastup više igra dvorske lude, jesi, potpisao si ANP, izdao si Srpsku i slične budalaštine. Tek odlaskom Mileta oni možda politički sazriju, ali isključivo jer je SNSD bez vožda samo grupa Maratonaca koji trče počasni krug.

Treći izgubljeni politički blok je ovaj okupljen oko HNS-a. Što ako Dragana sutra nestane? Sposobni politički činitelji poput Milićević ili Bevande jednako su stari i jednako kao nedavno bivši ministar Vrankić mogu dva metra pod zemlju. Pred smrću smo jedino svi kao jedan. Svaki može odapet još sutra.

Ali što kada taj koji ode bude Dragan. Gledam na domjencima proteklih mjeseci i vidim kako je najveći problem što Čović ima smiješno nereprezentativnu funkciju u državi pa se ne može naslikavati kako presijeca vrpce, baca lopate šljunka na kamene temeljce. Ali on to sve i dalje čini, jer on je hrvatski vožd u BiH. Ali to je porazno za hrvatsko političko biće. Što ćemo kada ga ne bude, nema uopće stabilnog političkog pomlatka, pojeo je svu političku oporbu koju nije mogao natkriliti HNS-om. Pametne i sposobne mlade ljude prodao je Austriji, Njemačkoj i Irskoj. Što će Hrvati sutra, kada zakoni termodinamike uzmu svoje, jer, budimo krajnje iskreni – ništa nije nepromjenjivo. Ni Ljubo neće dovijeka, ni Herceg neće dovijeka, ni Borjana ni Čavara... ali o jadu ćemo se mi zabaviti kada Dragan ode. Ono, srednjovjekovno zabaviti.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.