Vjeruju samo obezumljeni klimači glavama

Premijer, kojem ne idu najbolje glavni gradovi, i koji će nekoliko mjeseci biti na odlasku, kaže kako nam ide dobro i kako se bilježi rast u toj dobroti. I drugi premijeri, koji vladaju kao da odlaze svakoga dana svog mandata, a ponašaju se kao da nikada neće otići ni s dužnosti ni s ovoga svijeta, podvlače neke nevidljive crte i svi odreda govore kako su zadovoljni odrađenim.

Čekajući da završi cirkus nakon izbornog cirkusa, svi odreda nabrajat će uspjehe što su ih u skoro četiri godine mandata uspjeli prebrojati na prste jedne ruke. U međuvremenu će se tresti i treskati od neizvjesnosti hoće li se uklopiti u križaljke stranačkih šefova što o budućnosti misle na tajnim sastancima na kojima se raspoređuju imena za nove pijune u strateškim ciljevima.

Mogu, jasno je svima, premijeri pričati do mile volje što su i kako dobro odradili. Vjerovat će im samo obezumljeni klimači glavama koji se nadaju da se urasla fotelja u dupe i srce neće morati odlijepiti za nekog novog klimača.

Teško je, poput svih mandata gurnutih u bljutavu povijest BiH,  analizirati mandat kojeg su gospoda koja su u isto vrijeme vladala kao da odlaze sutra i kao da nikada neće otići. Bilo je to još jedno razdoblje šupljih priča, ispunjavanja uvjeta onih što na stranim jezicima bolje o nama znaju od nas i kopanja i rukama i nogama da se stranačke stvari usmjere prema nikada zasitnim ciljevima.

Ono što će ostaviti iza sebe gospoda na odlasku, a taj odlazak trajat će, čini se, malo duže nego svi raniji odlasci, malo će tko pamtiti po dobru. Niti jedan potez nije u arhivima medija ostao kao hvale vrijedan jer su se potezi uglavnom svodili na isprazne odluke za koje se nitko nije potrudio da ih učini provedivima niti je bilo rezervnih planova ako ne što ne uspije. Jer, naši su ufoteljeni bogovi uvjereni da ne postoji nešto što pod njihovim potpisom može propasti.

Do tada je propalo na tisuće života u zemlji koja nema granicu ni na nebu ni na zemlji nego se, neozbiljna i neostvarena vucara po regiji kao kakva mrlja ispljunuta iz pokvarenog želuca mamurnih rješavatelja problema. Dok su se namjestile tisuće tendera, dok se vojska klimača i uvlakača ugurala na sisaljku novca kojeg roblje ovog sistema puni kao u rupu bez dna, tisuće onih što bi malo boljeg života diglo je svoja sidra i uplakanog srednjaka mahnulo državi koja ni sama ne zna kojim dobrom se hvali.

U bezbrojnim uredima na svim razinama ovih se dana govori o novim rasporedima. Dok se javnost zabavlja razvlačenjem primjene izbornih rezultata, kao da izbori imaju veze sa stvarnim željama glasača, već se znaju rasporedi tko će u koji resor, na koju razinu i kojim je ministrima dosadilo ministrovanje, a koji će pametnjakovići skočiti iz jednog resora u drugi. Kod nas je ionako bitna ruka, a ne jezik i mozak u ministarstvu pa je nekim dužnosnicima ipak lakše prebrojati kad su progovorili nego što su sve dobroga napravili. Kad zasjednu, a zasjest će, ionako ih nitko neće pitati ništa teže od toga u kakvoj je stanju resor kojeg su preuzeli. A onda znamo što slijedi -  godinu dana jadikovke za onim što netko prije nije uradio pa onda godina dana raspodjele novca i guranje prsta dublje u bezbrižno uho do kraja ustoličenja.

To je, ugrubo i bezvoljno, opisan način naših vladanja i vladara koji se, kao na izbezumljenoj traci, redaju u cirkusu u kojem jedini klaunovi ispadaju oni u koje se vladari kunu a koji žele što prije pobjeći iz ovog šatora.

Ovih ćemo dana čitati o tajnim sastancima velikana. Sve ono zbog čega se lupalo kradljivom šakom s govornica past će u vodu. Važno je po restorančićima razviti šahovske ploče i najljućim neprijateljima, s neprijateljima, zadati mat i zasjesti na poziciju s koje se može najslađe smijati. To što smo mi zaokružili, može se, zajedno s ostalim otrovima, prosuti u vodu.

Do tada će nas zabavljati natezanjem o popisu i popunjavanjem vlasti ne pristajući sjesti za stol i prostrti pred sebe papire iz kojih se može iščitati što i kako dalje. Oni koje su popisali kao stoku na zadnjem popisu sve manje zanima rješenje namjerno svezanih čvorova. Najčitanije su vijesti kako do posla u Njemačkoj i kakvi su sve papiri potrebni za bijeg. Oni papiri iz kutija, prebrojani po nečijoj volji, ionako ništa ne znače. Jer, kako je ispalo da se nismo trebalo popisivati, tako ispada, kao i svakog izbornog cirkusa, da nismo trebali ni zaokruživati. Sjest će opet onaj koji će šutjeti i nakon mlitavog mandata reći da nam je dobro.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.