Tko nije za njih, ne smije biti protiv

''Tko nije protiv nas, za nas je'', navela je Biblija Kristove riječi. "Tko nije s nama, taj je protiv nas", prenijeli su skoro dva tisućljeća kasnije svi mediji u svijetu riječi velikog pajaca Georgea W. Busha prilikom osvetničke najave i upiranja prstom u nevidljive neprijatelje. A onda su prije nekoliko dana, glumeći male bogove i velike vladare, između nerazgovijetnih redaka, predsjednici stranaka na srednjim razinama – jer tolikim stranačkim veličinama treba pronaći tronove, pa se izmišljaju razine za važnost – izrekli povijesno: Bez sviju se može, bez nas se ne može.

Zaključak je to propalog dogovora triju stranaka u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, koji se na jednom od sastanaka nisu uspjeli dogovoriti što reći o čemu su pričali, a na posljednjem, na kojem je službeno sve puklo, su se, kažu, vratili na početak iako se nisu mogli dogovoriti što je to početak.

Tako se priča o formiranju vlasti u Bosni i Hercegovini, na svim razinama na kojima se vlada, opet svela na jeftine trgovine dojučerašnjih ljutih protivnika, koji se na jednoj razini ne mogu vidjeti očima, dok se na drugoj prave slijepi pa se grle u zanosnom plesu iznad zaželjenih fotelja.

U ovoj županiji zapelo je, barem se tako predstavlja javnosti, na broju ministarstava. Ili 11, ili osam, svejedno je. Sigurno je da građanima neće biti bolje, a njima i njihovima kadrovima bit će isto. A kadrova će vjerojatno biti kao da vladu čini 88 ministarstava. Ako ih već nije toliko.

Po starom dobrom običaju, unatoč predizbornim zakletvama i kletvama kako više neće biti tako, umjesto rada i rješavanja nagomilanog jada, izabrani trojac pokazao je kako će nam biti. Dakle, prvo trebamo sačekati da se u plaćenim igrama vrate kusuri i izdaju računi, a onda će se krenuti s prozivanjem prethodne vlasti, zagrijavanjem za rad, primanjem vježbenika, pripravnika i raspodjele poslova i projekata i u tom će doći vrijeme za nove izbore.

Jer, ruku na srce, osim hvalospjeva na kraju kalendarske godine i na kraju mandata, malo toga obični smrtnici mogu osjetiti od rada ministarstava.

Govori se o trgovini, turizmu i zaštiti okoliša, a turizam nema broja ni brenda, a okoliš ima svega osim zaštite. Trgovina je ostala trgovina.

Govori se o braniteljima, ali se ne govori o životu branitelja i lažnim nakićenim siledžijama. Govori se o poljoprivredi, vodama i šumama, a nerad je u sjeni prevara na višim razinama i tapka u prljavim vodama i namjerno paljenim šumama da se skrije krađa.

Govori se o zdravstvu i socijalnoj skrbi, dok se besplatno liječenje plaća, a djeca nauče reći 'doplatak' dok ga dobiju i dok socijalne slučajeve umjesto zaštiti izvrgavaju ruglu. Govori se o gospodarstvu, a dopušta se gospodarenje robovima.

Govori se o graditeljstvu i prostornom uređenju a gradi se gdje se hoće, šta se hoće i neuređuje se ništa, pa se i novoizgrađene zgrade prodaju bez uređenog dvorišta. Zato je cijena kvadrata uređena.

Govori se o prosvjeti, znanosti i sportu, a u znanstvenike se prima s diplomom stranke, djeca i nastavnici su sve nepismeniji, nad školama bez kreda su dva krova, a sport nema ni zidove. Kamoli krov. Govori se o prometu, a ceste su rupičaste plohe za razvodnjene bijele linije.

Govori se o pravosuđu, a padaju optužnice i narod se zabavlja čitajući lekcije sucima i tužiteljima polijepljenim po ulicama. Govori se o unutarnjim poslovima, a istrage su u neprekidnom tijeku. Govori se o financijama, a financije su opravdanje da se sve navedeno ne može riješiti jer financija nema.

Zato nam je svejedno 11 ili osam. Jer se nitko nikada nad foteljama neće posvađati braneći ideju da će svojim planom riješiti nešto od navedenoga. U nerazgovijetnim porukama jedino će nam biti jasno da tko nije za njih, ne smije biti protiv i da se bez sviju može, a bez njih ne može. Savjetnika, pripravnika i izdataka bit će kao da je ministarstava 88, a ureda 808. Problema će biti kao da ne vlada nitko.