Sveta pravila glasovanja

I muftije Islamske zajednice i biskupi Katoličke crkve u BiH dale su svojim blejećim stadima preporuke za koga ne treba glasovati na izborima.

Muftije kažu kako treba dati glas onima ''koji daju prednost općem dobru nad ličnim interesima'' te kako ne treba birati one ''koji su u politici isključivo zarad ostvarenja svojih ambicija, koji pokazuju lažnu brigu ili iza kojih stoje tuđi ciljevi''.

Kažu muftije kako treba ''birati one koji su vrijedni, odgovorni, spremni za dijalog, vjerodostojni i opredijeljeni da pomažu i grade, a ne da ruše i zameću sukobe; one koji će štititi život, imetak i čast svakog ljudskog bića; koji će se boriti protiv mržnje i isključivosti, a zalagati se za istinu i pravdu''.

Biskupi svojem stadu predlažu ''da ne podržavaju one političke opcije koje siju smutnju i potiču podjele među ljudima i narodima''.

''Ne dajte se zavarati praznim obećanjima, izgledom ili nastupima političkih kandidata za koje znadete da nisu na djelu pokazali svoj politički moralni integritet i vjerodostojnost i da svojim dosadašnjim djelima nisu ispunili ranije dana obećanja'', navode svom stadu biskupi.

I uistinu, kad stado ne bi opet prespavalo jednu propovijed, ne bi imalo koga odabrati po ovom naputcima jer nitko od naguranih na liste ne ispunjava ono što je, prema svetim ocima, dobro stadima. Čak štoviše, liste kao da su pravljene kao šablon za svete preporuke kojima od zločestih dečki i dama ne treba dati svoj glas.

A zločesti likovi nisu se ni ovog puta potrudili stvarni život staviti u svoja usta. Blebetalo se o svemu i svačemu. Mnogima se kampanja zasnivala samo na sijanju straha od drugih i mržnji svega što drugi zucne. Drugima se pak ta ista kampanja svodila na obranu od mržnje sijanjem straha od straha i mržnje na mržnju. Trećima isto tako. Četvrte nitko ne sluša pa i oni, ako hoće da ih se čuje, zamrze što tiho što glasno i domognu se nekoliko redaka u baruštini velikog ništavila koju neki zovu predizborna kampanja. Bolje države, pravednijeg društva, mudrije ekonomije, pametnijeg suživota nije bilo niti slovom.

Ranija obećanja ne treba ni spominjati. Baš kao što ih ne spominju oni koji su ih prosuli pred stada. Amnezija koju su doživjeli sjedanjem u stolicu i brisanje svega onoga što su izustili na govornicama čine ih upravo likovima koje sveti oci preporučuju izbjegavati.

Teško da na listama možemo naći one koji su vrijedni jer se u nekim podvlačenjima crta pod urađeno pojedinih resora iznenadimo likovima koji su, skriveni u miru svojih ureda, obnašali neke dužnosti a da nismo čuli niti jedne riječi iz njihovih usta. Bez obzira koliko važan bio njihov resor.

Na istinu i pravdu pozvat će se oci samo ako ta istina i pravda ne diraju unaprijed zacrtanu istinu. A istina će se nacrtati bez obzira na posljedice samo ako odgovara unaprijed zacrtanom zalogaju.

Zametanje sukoba, kojim nam vjerski oci kao i oni politički jednako mažu oči, jedno je od oružja zbog kojih postoje svi likovi što nam se kelebere s plakata na zabranjenim površinama. Opće dobro na koje misle retuširana gospoda jednako je samo dobru njihovom krugu ljudi i onima koji će taj krug činiti sigurnim. Drugog dobra nema. I znaju to oni što nas pozivaju na dobro i tumače nam sveta pravila glasovanja dok njima nakon izbora stišću pogane ruke.

Jedino o čemu se, produhovljeni porukama svetih otaca koji će prihvatiti izabrane nakon izbora kao najveće svece, ne trebamo brinuti je zavaravanje izgledom ponuđenih likova za zaokruživanje. To je nešto što ne mogu skriti ni najbolje maske.  

Teško da možemo nešto još pametnoga čuti od polijepljenih faca zločestih dečki i dama. Zato bi, izmrcvarenima od bljutave kampanje, najbolje bilo odabrati onom izlizanom – od većeg zla ono manje. Ionako će nam, jer se eto mi damo zavarati, biti isto. Sve drugo možemo pred svetim ocima ispovjediti.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.