Što krije pismo koje ćemo predati EU?

Još jednom je pred Bosnom i Hercegovinom, po tko zna koji put, povijesni dan. Dan koji, kako to već kod nas biva, neće imati jednaku težinu na svim vagama na kojima vagamo bitno i nebitno u ovoj vagama izmučenoj zemlji.

Predat ćemo Nizozemskoj službeno zahtjev za članstvo u Europskoj uniji i pokazati tako da ovakvi kakvi jesmo želimo biti dio neskladne europske obitelji.

A samo nakaradniji od te obitelji, koja pomalo puca po šavovima jer izazovno vrijeme u kojem živimo tjera da se misli na sebe a ne na zajednicu, nakaradniji smo mi koji, navodno, svim silama želimo u nju. Svatko od nas kad se prijavljuje negdje ispunjava nekakav upitnik, pa uz ime i prezime upisuje i datum rođenja kao i neke druge brojke koje ga čini drugačijim od drugih. A BiH, u kojoj nitko ne reagira na napuhavanje povijesnog dana, nema svoj JMBG.

Datum rođenja joj ne priznaju svi jednako u svim dijelovima zemlje. Broj stanovnika ne postoji službeno jer se ne želimo prebrojati, pa se s njime barata kako kome paše u brojanju pobijenih, raseljenih i vaganju žrtve. Tako nećemo Europskoj uniji znati reći za koliko ćemo usta povećati njezinu gladnu utrobu. Nećemo joj znati reći ni koliko joj površine darujemo. Jer, imamo neriješene granice, pa bi smo se opet trebali premjeriti. Naravno, ako prije toga barem načelno dogovorimo da ćemo se dogovoriti sa susjedima oko linija. A nama s linijama nikako ne ide. Osim kad prelazimo linije normalnoga.

Nećemo znati pojasniti tim pedantnim Europljanima kako da nam okrenu zastavu jer ni sami to ne znamo. Niti ćemo im moći reći što znači ta naša zastava jer sami ne znamo kao što im nećemo moći reći o čemu pjeva naša himna jer naša himna ne pjeva.

Nećemo moći u nekom novom povijesnom danu izložiti svoj ustav europskim građanima jer smo originalni primjer Daytonskog mirovnog sporazuma - kojeg koristimo da bismo živjeli skupa a da ne zapucamo jedni na druge i na treće - izgubili.

Teško će biti prilikom predaje našim dužnosnicima, koji će se vjerojatno gurati na slikanje, pojasniti sustav na kojem funkcionira 14 vlada u kojem nitko nikome ne odgovara i ne snosi nikakvu odgovornost. Teško će predavačima aplikacije biti pojasniti i činjenicu da dolaze iz zemlje u kojoj ne poštuju sud. Ni na jednoj razini.

Kako tek pojasniti novoj obitelji da nemate svoje nebo, a ni svoja krila i kako opisati prirodne ljepote kad visoki dužnosnici ne obilaze svoju zemlju nego samo svoja izgladnjela stada, i to samo asfaltom. Ako ga ima. Ako nema, onda se i ne obilazi. Postoje mali stranački robovi koji obećavaju da blata više neće biti.

Kako pojasniti Uniji da se europski put u BiH gradi tako što se pet dana nakon asfaltiranja, asfalt diže i što se doneseni zakon za bolje sutra mijenja odmah nakon toga sutra. Koje je gore. Kako uglađenoj gospodi pojasniti da se naša korupcija svela na seljačko tapšanje po ramenu i guranje supruga, kćeriju, sinova, zetova, braće, sve rodbine i podobnih susjeda za državne jasle, a ne na uglađeno europsko lobiranje (polu)čistih ruku.

Kako Europskoj uniji pojasniti da smo nekim čudom nepismeniji nego što smo bili prije europskog puta i da smo zemlja koja se ne zna sama prehraniti? Kako složiti srcedrapateljne europske rečenice i na kojem jeziku - a da se drugi i treći ne uvrijede - o povijesnom danu kad niti jedan dan nismo proslavili skupa? Pa nećemo ni ovaj.

Kako u napuhanom povijesnom danu nasmijan predati pismo isprintano na sumnjivo nabavljenom papiru sumnjivo nabavljenim printerom i prešutjeti da građani obaraju rekorde u neprimanju plaće i u štrajkanju glađu. Kako pojasniti da želimo iste standarde kad ne vidimo da nije europski govoriti ljudima da ne jedu i da su rasipna stoka? Kako reći Europi da želimo u Europu kad kod kuće nismo sigurni želimo li svi ostati u granicama u kojoj joj se nudimo?