Samo da Fahro progovori...

Čudno je da zagovornici europskog puta u BiH govore kako će uhićenje Fahrudina Radončića zbog navodnog ometanja pravosuđa i zadržavanja u pritvoru zbog navodnog utjecaja na svjedoke blokirati europski put. Zar nas nisu, kao pačiće male, učili da će europski put donijeti samo bolje stvari i da, kad jednom dođemo u blaženo europsko stanje, neće biti nedodirljivih i da ćemo svi biti jednaki?

Dakle, uhićenje svakoga tko stoji ispred pravne države, na ovaj ili onaj način, trebao bi biti potez kojeg svi hvale. Pogotovo oni kojima su puna usta pravne države. No, budući da se kod nas pravnom državom pune džepovi i trguje pozicijama, pljuštanje komentara sa svih mogućih razina, govorenje sudu i tužiteljstvu, ma kakvo ono bilo, što treba raditi, samo je još jedan dokaz u kakvoj nakrivo nasađenoj nakaradi mi živimo.

Ako je sudbina Bosne i Hercegovine u rukama jednog čovjeka, onda se gadno piše Bosni i Hercegovini. Jer, previše je ruku nad kojima će se, kad ih uokvire lisice, skukati pozicija i opozicija, glasači i neglasači. Jer, ma koliko nas naš krao, ma koliko u svoja četiri zida govorili kako nam naš stoji na putu boljeg života, mi opalimo po tuđima, kad našega stave u lisice. I onda, braneći svojeg heroja zaboravimo koliko smo jadni i nikakvi i kako nam jadniji i ''nikakviji'' rade o glavama.

Tako nas je u Avazu najavljeno Radončićevo uhićenje natjeralo da zaboravimo da nam je samo nekoliko dana prije premijer Federacije BiH Fadil Novalić rekao da smo obična stoka koja puno troši. A onda kad je Fadilova stranka, iako je on kofol premijer-stručnjak, a ne premijer-stranka, zakukala nad lisicama, zaboravili smo na Novalićevo ismijavanje svojeg stada. Mi, ovce kakve jesmo, skukali smo se nad budućnosti koalicije, kao da je ona toliko čvrsta da se bez nje ni Zemlja ne može okretati kao do sada.

Zaboravljamo da su koalicijske oči prije nekoliko mjeseci suzile gutajući knedlu klečeći pred bajramsku pomirbu. Isprali smo šum svih prljavština kojima su trovali zemlju i unazađivali put nad kojim sada kukaju.

Netko pamti da su pomirena dva Bošnjaka čupali jedan drugog kad se trebalo čupati, osim kad je trebalo čupati nas. Zaboravljamo, da ni Prvi Bošnjak ni Drugi Bošnjak, kunući se Allahom najvećim u patriotizam i narod, niti jednom riječju nisu upozorili Novalića da ne blebeće bezveze i ne proziva sirotinju nad kojom se smiješi umjetnim smijehom. Zašto bismo mi onda žalili ljude koji su se i javno prozivali bogovima i koji nikada nisu otkopali priču ukradenog prstenja, usporene budućnosti i krojenja javnog mnijenja udaranjem Faktora na Avaz?

Zašto bismo uopće trpjeli kuknjave nad uhićenjem onih čiji su slučajevi srozali pravosuđe kojem sada drže lekcije? Jer narodu koji se rasipa nije do sada uspjelo zagubiti dokumente sa suda kao nekima koji jadikuju nad Fahrinom slobodom. Narod je zagubio jedino ponos i žmireći u sjenama velikih gospodara čeka da nova epizoda što prije prođe i da dođe onaj europski put.

Najbolje bi bilo kada bi veliki patriot, samoprozvani bog i avazovski prozvani najveći biznismen u povijesti BiH, u ime ljubavi za državu napokon progovorio o svemu. Pa da padnu svi oni što se kunu u europski put i njime pune svoje džepove. A onda da mi sami krenemo kako znamo i umijemo. Bolje i nazad, ali samo da je bez njih.