Podijelite Mostar metlama

Prva scena novog filma koji će se za koji dan početi snimati u Mostaru počinje govorom o smeću i prljavštini. Autorima neće biti teško pronaći lokaciju. Prvi komentar urednice nove mostarske televizije u prvim minutama službenog programa bio je da je grad u koji je došla dignuti tv-kanal previše prljav. Najviše pitanja koja su građani uputili u kameru za snimku adresiranu na mostarskog gradonačelnika, bila su pitanja o čišćenju grada. Jedina stvar s kojom je Mostar završio u ozbiljnim svjetskim medijima bila je ona o smeću i brojanju kanti za otpatke. Dakle, sve ostale priče o Mostaru kao ovakvom, onakvom i 'vakom, mogu se baciti – u smeće.

I zbilja, čini se kako bi sve grijehe mostarskih politika opralo samo kad bi se mlohavi mozgovi razvoja grada, njegova uređenja ili barem održavanja preostalog sitnog jada što bi grad činilo gradom, napregnuli oko čistoće. A ne da se naprežu oko natezanja nekog drugog, na suprotnoj strani papira. Jer, u njihovoj stvarnosti, njih koji ne prljaju vladarske cipele ovim tlom, ne postoje suprotne strane. Oni su, u vladanju, isti.

Dakle, moglo bi se zadovoljiti mostarske rijetko razularene mase, barem ne za one ''prave stvari'', jednostavnim čišćenjem ulica, pretvaranjem blatnjavih polubetoniranih kvadratića u zelene površine i odvoženjem smeća na neku propisnu i dobro pripremljenu lokaciju.

Lakše bi se onda podnosio sav drugi nerad institucija, službi, dužnosnika i djelatnika. Lakše je podnijeti aljkavost neke službe kad ljutiti iz zgrade ne zapnete na smeće ili se upletete u plastične vreće i zapnete na tek popločan pločnik.

Umjesto da na sve jade s kojima se borimo gledamo iz kakvog ugodnog hlada, s kakve uredne klupe i da glavu od njihovih i svojih glava odmaramo u ugodnim šetnjama, prisiljeni smo svu prljavštinu politike, lobija, nemara i neodgoja, gledati na cesti i zapinjati o nju svaki dan.

U silnim strategijama koje se bacaju pred Mostar kao pred kakvu retardiranu svinju, niti jedna nije gradu ponudila korak naprijed. Jer, neriješeno, nametnuto, prevrnuto, izvrnuto i nategnuto rješenje još uvijek nije naučilo da grad stane na noge. Zato nema ni koračanja. Ali, kad se već tako visoka natezanja ne mogu svršiti na niskim razinama, trebale bi niske razine naoštriti svoje nadobudne olovke, pa podijeliti grad metlama na jedinice za čišćenje i održavanje zelenih površina. Nakon što ih ozelene i otmu kotačima automobila osmislivši novu strategiju parkiranja jer im je ova propala.

No, umjesto europske stavke u dobro skrivenom proračunu o brizi za lice grada, čistoća je dobila tek utješnu nagradu, i to pod uvjetom da se za nju brinu oni što zapinju za nečistoću. Isplatit će se nagrada najljepšem dvorištu, a i najljepši haustor dobit će svoje. Ostali, neka čekaju novi krug, pa će se grad zazelenjeti i pomesti brzinom kojom se gradi i sportska dvorana. Tako će možda Mostar dati vrhunske ekologe bez čistoće kao što daje vrhunske sportaše bez dvorane.

Čudno je, s druge strane, kako Mostar, unatoč tome što mu politika zapinje gore no dvorana, ne daje vrhunske političare nego zidare tuđih sreća i kopače njihova smeća. Ili su oni samo glave za neke visoke politike, pa grad puštaju da pada sve niže?

*** Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove portala.