Počelo se omicati

Počelo se u zadnje vrijeme omicati najodmjerenijem od svih odmjerivača. Dragan Čović, najpristojniji od svih igrača našim sudbinama, posrnuo je nekoliko puta u svojim izjavama. Rekao je - a ako i nije važnije da je to tako većina protumačila - kako oni što odlaze nisu prepoznali vrijednosti koje postoje u BiH.

Da je bio malo pažljiviji, ne bi Čović po nepromišljenom receptu Fadila Novalića, rekao nešto što se može upotrijebiti protiv njega. Vrijednosti o kojima priča nepoznate su većini građana. Možemo govoriti o ljepotama zemlje, o čistom zraku i donekle čistoj prirodi, možemo govoriti o našem humoru, koji valjda postoji samo da se ne bismo rasplakali od tuge nad našim sudbinama, možemo govoriti o raznim dobrotama i rukama koje se pružaju. Ali, one vrijednosti koje su danas potrebne za život, a zna to i nepromišljeni Čović, svi slični njemu i svi oni u njihovim lancima, davno su pogazili i prigrabili ih za sebe.

Zna se da je jednostavan život nemoguć zbog stotina prepreka koje su postavljene pred običnog čovjeka. Za jednostavan život treba biti u stranci, pa onaj tko to ne želi, odmah si je stavio prepreku na put. Zna se da treba šutjeti na tisuće nepravdi, gledati kako nesposobniji, a podobniji, upravljaju životima, pa tko ne pristaje na to da je vrjednije biti podoban a ne sposoban naravno da neće cijeniti zacrtane vrijednosti. Mimo toga, stotine prepreka izokrenutih vrijednosti vrebaju na običnog, nestranačkog čovjeka. Valjda dovoljno govore činjenice da roditeljima za bezbrižno rođenje djeteta valja znati nekoga, za upis u vrtić, škole i fakultet, trebaju veze, da vam za posao i veza treba vezu pa i za grobno mjesto će se uskoro tražiti štela. Logično je onda da običan nestranački čovjek ne cijeni vrijednosti o kojima Čović govori.

Omaklo se Čoviću i oko službenog automobila. A s tim omicanjem i Papinim Fordom, počele su njegove neizvagane izjave. Ako se već ni on a ni njegova supruga ne voze u službenom automobilu, zašto je onda prašinu diglo nabavljeno vozilo skuplje od onoga što zakon dozvoljava. Naravno, svi oni koji cijene vrijednosti koje vladaju u ovoj zemlji, to neće pitati. Neće ni oni drugi. Oni će otići i izdaleka analizirati poruke i govore.

I kad je govorio o svojoj ostavci, odmjereni Čović dao je izjavu koju će mnogi, a ne samo Reuf Bajrović – taj profesionalni napadač svega Čovićevog, iskoristiti protiv njega. Kaže kako bi odmah podnio ostavku kada bi grubo prekršio zakon. Znači li to, mogao bi se zapitati netko, da opravdava blaga kršenja zakona? Ili, nedajbože, da ih čini?

Stoga, oni zaduženi za komuniciranje prvog u Hrvata, trebali bi se pobrinuti da i Čović, u mlinu bosanskohercegovačke politike koja samo priča a malo radi, ne krene Fadilovim stopama izjava. Trebali bi i umanjiti i njegovo igranje s vremenskim odrednicama. Godinama već govori kako ćemo nešto imati idućeg tjedna, za petnaestak dana, početkom ili krajem mjeseca, u skorije vrijeme... a onda kad sve to prođe i kad se ne dogodi ništa, obični nestranački ljudi zacrtaju još jednu crtu u izgubljenim vrijednostima i izgubljenom vremenu praveći strelicu za smjer odlaska bez povratka.