Plitko općenje i duboko stenjanje

Pisalo se, a kakve su prilike, i pisat će se o reprizama repriza u Bosni i Hercegovini i ponavljanju iste jeftine priče koja nas na kraju uvijek skupo košta. Mudruje se oko formiranja vlasti i nateže oko toga koliko kome pripada fotelja i koliko se kome daje za pravo da bude velik i najveći u odnosu na broj kružića na listićima u prozirnim kutijama koje nisu učinile poštenijim izbore.

Natežu se lideri jedan s drugim, u glumljenim klinčevima, opće sa zdravim razumom i povjerenjem birača pa se zaboravljaju obećanja, galame s mutno plaćenih predizbornih teferiča i upiranja prstom u obraz koji je davno postao đon što nas gazi.

I ovog postizbornog cirkusa, ma koliko to dosadilo pisati i čitati, događa se isto. Griju se postelje i presvlače posteljine za općenje samoprozvanih lidera ošišanih stada. Trguje se pozicijama, a stenje se duboko o pravima, pravdama, jednakostima… a poslije čina na uši se šapuće o raspodjelama koje će poduzeće zvano Bosna i Hercegovina direktori podružnica nastaviti čerupati kako najbolje znaju. A umiju.

Jasno je svima, ma koliko to dosadilo pisati i čitati i ma koliko se kleli lideri da su im narodi na prvom mjestu, da se svo natezanje svodi na priču oko raspodjele plijena kako bi se onda, u preostalom vremenu mandata, vladalo i uzimalo velike kusure od poslovanja resorima.

Nije nitko više toliko naivan da misli da su svi zastoji, sve svađe i svi strateški potezi ustvari potezi u kojima je narod na nekom drugom mjestu, a Japan na trećem.

Kako onda drugačije protumačiti silno pjenjenje oko resora i polaganja prava na upravljanje oblastima naših života a da nitko od onih što nas gledaju s visoka niti jednim slovom nije ponudio nešto novo što bi razvaljene resore pomakle s mjesta.

A s mjesta se, u to smo uvjereni, ma koliko trubači šuplje trubili drugačije, ništa ne miče. Miče se samo zatupljivanje naroda kojeg se, izmoreni natezanjima u političkim posteljama, lideri više ne srame. Ono što u Bosni i Hercegovini, na svim razinama i sa svim predznacima prolazi kao politička izjava ne bi moglo proći kao ozbiljna stvar ni u zadimljenoj kafani, a potezi, i politički, i strateški, i ekonomski, koji se vuku upravo u tamama nekih njihovih kafana, u nekom normalnom svijetu bili bi okrunjeni lisicama na rukama.

Ali, ma koliko to dosadilo pisati i čitati, mi nismo normalna zemlja, a njihovo općenje jednih s drugima i trećima, što posebno što skupa, nastavit će se uz kićenje našim novcem. I to sve za naše ciljeve na koje stižu samo oni. Nezadihani.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.