Odiseja 2024: Mostarska strategija od koje se bježi

''Svako razdoblje u životu grada imalo je određene civilizacijske dosege koji su trajno ostali sačinjavati kulturnu cjelinu'', stoji to u mostarskoj Strategiji kulture za 2024. godinu.

Naravno, nigdje ne piše da je proteklo razdoblje u životu grada ispustilo sve civilizacijske dosege koji su trajno unazadili i ukopali grad i ionako rascjepkanu cjelinu rascjepkali na još stotine unazađenih komadića.

Što zbog pogrešnih politika, što zbog razuzdanih stanovnika koji u nedodirljivim ''uzorima'' vide nemoć i nepostojanje bilo kakve kazne koje bi ih natjerale da nešto trajno sačuvaju. Bilo u opipljivom, bilo u onom duhovnom dijelu prostora kojeg zovemo grad i pišemo velikim početnim slovom.

U istom dokumentu, na kojem će se bazirati kandidatura Mostara za europsku prijestolnicu kulture, stoji kako se prije ove strategije usvojila i Strategija integriranog razvoja Grada Mostara 2017. – 2026., koja je donesena u svibnju 2016. godine.

Navodi se kako je to ''ključni strateško-planski dokument Grada Mostara'' na kojem se ''temelji poduzimanje poticaja za rast i razvoj lokalne zajednice u ekonomskoj, društvenoj i ekološkoj sferi i sadrži prostornu dimenziju razvoja''.

Ne treba se čak ni previše osvrnuti oko sebe da se vidi kako su poticane pogrešne stvari u gradu te da sve ekonomsko postoji da bi platilo namet, a društveno i ekološko je u takvoj dimenziji da guta samo sebe.

Također se navodi kako će Mostar postati sredina ''sa snažnim fokusom na mladež'', a da će ''kultura poslužiti kao alat za premošćivanje razdvojenosti obala i građana i služiti izgradnji nove, zdravije i u svakom smislu integriranije zajednice''.

Opet se ne treba previše okretati da se vidi kako je najsnažniji fokus na mlade u kladionicama nedovoljno udaljenim od škola i u alkoholnim brodovima koji se prazne u noćima bez kraja. Fokus mladih je pak, osim koeficijenata, usmjeren na kamatare za izlazak, javno poduzeće, štelu na svim životnim poljima i društvenim razinama ili na bijeg. S druge strane, komad mosta, na koji se čekalo godinama i koji će se još čekati, dokaz je kako su tupi alati za premošćivanje razdvojenosti obala i kako se gleda na izgradnju zajednice.

U Strategiji se priznaje da je Mostar podijeljen grad i da su ''odvojene obrazovne, sportske, kulturne, socijalne i zdravstvene institucije, komunalna, elektroprivredna i telekomunikacijska poduzeća...''.

Priznaje Strategija, priznaje i službeni Mostar, kako ''javni prostori ostaju zanemareni, zapušteni i u nestajanju''. Onima kojima se da osvrtati jasno je da su javni prostori nekim čudnim potpisima progutani i da su prilikom gutanja pravila zanemarena i zapuštena i da je za njihovo nestajanje krivo nastajanje nekih novih vrijednosti s potpisima koje ne može dati svatko.

Kaže Grad kako se ''četvrti Mostara i lokalne zajednice trebaju ponovo upoznati - otvaranjem bašti, prepoznavanjem bilja...''. Kao da postoje bašte osim onih što su čudnim potpisima zauzele javne površine koje pak u Strategiji pripadaju svima i kao da je jednostavno u suhom gradu prepoznati biljku osim onih koje su otporne na gaženje i nezalijevanje.

Laže sebe Grad da je ''grad zelenila, mediteranskih kultura i skrivenih gradskih bašta'' ali i priznaje, ne upirući prstom u sebe da su ''danas zelene površine zapuštene, a mnoge i prenamijenjene za izgradnju''. Kao da je čarobni potpis pao s neba za gradnju na zelenoj površini i kao da se na to gleda kroz nečije tuđe prste.

Tješi se, bolje rečeno, laže se Grad da je ''stvorena atmosfera u kojoj je generacija ljudi, koja je prošla ili pamti rat, napokon u situaciji da ima priliku uraditi nešto pozitivno za grad''.

Jer zna Grad, iz čijih ureda zovu novinare da ne pišu istinu jer istina tjera iz Grada, da se pozitivno nešto može uraditi samo ako će se netko ugraditi i ako će nekome učiniti nešto pozitivno više nego zajednici.

Ali, obećava grad u Strategiji da će se ''na mostarskim otvorenim pozornicama, trgovima, baštama, parkovima, redovito čuti zvuci klasične glazbe koji će oplemeniti javne prostore i građanima omogućiti nove percepcije glazbenog stvaralaštva''. Do sada je, vidjeli smo u službenim pozivima, klasična glazba bila rezervirana za ''sve bitne političare i gospodarstvenike''.

No, ne obećava Grad trgove, pozornice ni parkove, jer ne zna brinuti Grad za trg, malu scenu na kojoj nikad nije izvedeno ništa. Ne zna Grad brinuti niti za park. Obećava Grad ''osmisliti kvalitetan i zanimljiv vizualni sadržaj javnog prostora kao što su klupe za sjedenje, štandovi za bicikla, paneli za plakate, površine za skateboard, korpe za otpatke, autobusna stajališta i dr...''

Obećava i zaboravlja da već gledamo zanimljiv vizualni sadržaj po njihovoj kvaliteti - klupe, kante za smeće, autobusna stajališta i posađene bilboarde kako kome padne na pamet i kapne u džep.

Strategija, od koje su neki potpisnici odustali, navodi kako su ''odlaskom velikog broja građana ostale nepopunjene praznine urbanog i nastali novi prostori kretanja i komunikacije''.

''S druge strane, u gradu je pridošlo novih građana, koji još uvijek uče kako se povezati i saživjeti s njime'', vrijeđa svoje ljude u Strategiji Grad, koji nikako da nauči vladati Gradom i koji svojim nemarom sve tjera da se sažive s nemarom. U protivnom, zovnu na telefon i mole da se ne piše jer se zbog stvarnosti i od šupljih strategija bježi.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.