Nova ljubav u koalicijskom krevetu

Nakon unaprijed osuđene ljubavi, u političku postelju, koju smo već ispratili na smetlište prljavog posla zvanog politika, uletjela je nova koalicija koju će činiti stranke bez imalo međusobnog poštovanja. A kamo li ljubavi.

Oni koji imaju živaca, volje i dobar želudac, analizirat će do u detalj što su to stranke jedna o drugoj govorile prije i poslije izbora, ovih ili onih, i kakve su sve optužbe i obećanja pljuštali na sve strane. Kunući se u dosljednost svojih riječi i svoje poludefinirane politike, zaboravili su na njih čim se ukazalo zeleno svjetlo za ulazak u svijetli tunel zvani federalna vlast.

Oni kojima se ne da prljati misli njihovim (starim) prljavštinama bit će jasno da su nove stranke, koje zabetonirana pozicija iz opozicije zove u vlast, imale predugačak jezik u vrijeme izbornih kampanja, ali da se u političkom kurvaluku nakaradne tvorevine, sve prečuje i prešuti.

Kako je sve u ovoj državi nakaradno, od kućnog savjeta u haustorima do tročlanog Predsjedništva koje u Beogradu izblamiraju za šestoricu, tako će, nakon nakaradne, Federacija BiH dobiti nakaradniju vlast.

Dok jedna strana želi jednog partnera, druga strana je otvorila vrata sitnim strankama koje su važnost i bilo kakvu snagu, osim snage za mlataranja prazne slave i gutanja ranijih uvreda, izgubile davno. I onda je nova runda vrćenja u krug spremna. Izmrcvareni njihovim nedogovaranjima i principima, kojima se trguje a nikako ne pokazuje snaga, zaboravit ćemo svu mržnju koju su jedni drugima sipali u lice i stavljali u usta i odmahivati rukom na novu propalu utakmicu u koju nas vode. Baš kako ćemo odmahnuti i kad nas zovnu na zaokruživanje njihovih imena.

Opet ćemo gledati kako najljući neprijatelji govore o ljubavi, slozi, dogovorima, skladu, zajedničkim ciljevima i jednom jedinom cilju koji je pred nama. Opet će se žestoke promjene dogovarati na nenajavljenim i zatvorenim sastancima a ključni dokumenti za budućnost ostat će neobjavljeni.

U međuvremenu ćemo pričekati da se dizači ruku u parlamentima odmore, da prođe ljeto onima na svim razinama i da skoro godinu dana od izbora konačno podvučemo crtu i kažemo da imamo vlast. Osim ako na ugodnim ljetovanjima ne sine kakva nova ideja, pa da se opet vratimo u praćenje tajnovitih pregovaračkih rundi o uvjetima za ulazak u vlast i razlozima za izlazak.

Jer, samo se kod nas u vlast ulazi, a ne osvaja se, niti itko od usijanih, osunčanih glava pomišlja da im je vlast darovana. Valjda zato jer znaju da ju, ovako ili onako, kupuju.

Samo, vrijeme se ne može kupiti, pa je još jedna godina, ista ona koju su mnogi nazivali obećavajućom, prošla kao i mnoge prije njih – u čekanju da sjednu na zacrtano mjesto. A onda na njemu, kao ni na onom ranije, ne učine puno i samo zažmire u novoj rundi vrćenja u krug. Da im ne bude muka od sebe samih.