Mostarko, bako-huliganko, stigle su kante!

''Jelde?!'', zapjenila je starija, naizgled fina, gospođa prema meni nakon što sam joj rekao da mi nije jasno zašto je bacila punu vrećicu smeća pored kontejnera iako je bio potpuno prazan.

Njezin bijes prema nekome nevidljivom, u žutoj vrećici, završio je tako na povećoj hrpi smeća pored kontejnera. Njezino frljacanje pričekala je djevojčica, koju je baka, naizgled fina gospođa, vjerojatno vodila u park.

Njezina pjena na moje pitanje zašto baca i konstataciju da bi bilo logičnije da ona mene upozorava na nepristojnost nego ja nju, s obzirom na godine, iznenadila je, osim mene i mojeg djeteta, i Roma, onog Ostalog koji je pomagao Gradu da se riješi krupnog otpada.

Gospođa je, naizgled fina bakica, održala tako lekciju svima nama okupljenima oko jutarnjeg rituala bacanja smeća. Ona, naizgled fina, koja bi trebala proklinjati svu prljavštinu grada i svijeta i svoju malenu djevojčicu učiti kako postoji jedan svijet u kojem se smeće baca u kante, a ne pored kanti, natjerala me da se, doduše u sebi, ispričam svim huliganima, koji skrnave mostarske ulice.

Ona je, rođena i odgojena u sistemu i sistemima koje će prizivati svaki put kad joj ovaj sustav slobode zakasni s mirovinom, naizgled fina, ustvari obična huliganka. Jer samo, uvijek sam mislio, valjda bezglavi huligani bacaju smeće pored kontejnera, ako je on potpuno prazan. No kontejner spreman da u svoju smrdljivu i crnu utrobu primi profinjeno smeće napirlitane, zapjenjene bakice, ostao je uskraćen za njezino blago. No, zato je naše društvo bogatije za jednu super-prljavu-baku.

Pitam se kako će dama, naizgled fina, s bisernom ogrlicom koju i po danu nosi, iako su u bontonu iz njezina vremena napisali da se biserje nosi samo po noći, i lakiranim noktima kojima želi obojiti sjećanje na dane kad je društvu bila važna, odgojiti malenu djevojčicu kojoj nije bilo jasno zašto se ja i Ostali zbunjeno gledamo i zašto ja svojoj djevojčici govorim kako je ova baka, naizgled fina, učinila nešto loše. Jer, obično djeci govorimo da poštuju i slušaju starije.

Strah me da će njezina malena djevojčica poslušati svoju baku kad je u pitanju bacanje smeća, pa će baka-huligan odgojiti jednu malu djevojčicu u huliganku i sve nas koji poštujemo i čistoću i starije napraviti budalama.

Jer, pitanje je što će se dogoditi s novim kantama za smeće u Mostaru. Kukali smo godinama kako gospoda u vlasti, naizgled fina, nemaju sluha za čistoću i potrebe građana. A sad kad su posijane kante za smeće po mostarskim ulicama pitanje je tko će ih puniti i hoće li baka, naizgled fina mostarska dama, objasniti svojem djetetu zašto je tu ta metalna naprava i pokazati joj kako se ona puni. (Nadajući se da će zaduženi za to svima pokazati kako se i uredno prazni.)

Možda će papirići, idealni za lekcije o uličnoj higijeni, opet završavati na pločnicima, a napirlitane bake, naizgled fine, kukati kako ništa nije kao u njihovo vrijeme. Možda će proklinjati dirigente mirovina i današnju mladež, same se pretvarajući u huligane koje tugu za minulim vremenima siju bacajući smeće pored kanti misleći tako da se osvećuju sustavu i sistemu koji ne misli na njih.

Ne misle, naizgled fine dame, da u vremenima kad ništa nije kao nekad, ni one nisu kao dame i bake u njihovo vrijeme nego su, uz duboku ispriku huliganima, postale huliganke s biserjem što odgajaju huligane i zatvaraju krug vrtloga kojim se strmoglavljujemo ka dnu.