Ma hajte, molim vas

''Ne predstavljam narod'', rekao je Željko Komšić u svojem prvom intervjuu nakon što je SDA proglasila njegovu pobjedu na izborima za Predsjedništvo BiH. A SDA je, nečim izazvana, u svojem izbornom stožeru, umjesto da se bavi tim tko dahće za leđima njihovom kandidatu Šefiku Džaferoviću, pratila Komšićeve rezultate i dahtala nad njegovim brojkama.

Rekao je i kako ''ne misli da cijeli hrvatski narod misli baš kao Čović''. I u pravu je. Ne misli. Dio njih dao je glas u nedjeljnom cirkusu drugim kandidatima koji su se vidjeli kao vođe tog brojčano izgubljenog, moralno posrnulog, liderski bezidejnog i ustavno umorenog naroda. No, od tog Komšićevog ''cijelog'', većina ih je ipak zaokružila i pokazala da, ako čak i ne misli, nema boljeg za svoju figuru u tročlanom, vječno posvađanom Predsjedništvu.

Motiv Željka Komšića, a to je i sam priznao i u kampanji i u prvom intervju nakon brojki, nije vođenje naroda u čije se ime stavio na listu, nego osobna želja da porazi Čovića. I tu je i početak i kraj kampanje. U njegovom oštrenju kolca prema Čoviću i omalovažavanju naroda u čije je ime zasjeo na listu pa će skoro i u fotelju pomagao mu je dvojac s balkona koji je ionako isfrustrirane Hrvate kitio raznim imenima. Uloga Reufa Bajrovića i Emira Suljagića, pokazat će to kasnije neizdahćane brojke, nije bila osvajanje naklonosti birača, nego lajanje za Komšićevu kampanju, koja je, nije manje važno, i dobila jednom po ušima zbog govora mržnje jednog od uglednih članova stranke. Od nabijanja na kolac, jaja i mržnje lider se nije ogradio.

Pomogla mu je i paranoja usađena u Bošnjake, kojima se uporno peru istine i glave i u suživot uvlače strahovi, te tihi savez sa strankom koja će potrošiti svoje stranačke promatračke oči na Komšićev put od kutija do ekrana s rezultatima.

Pozivi na to da se BiH može spasiti samo tako da se makne Čović - bez obzira na razloge zbog kojih bi se, kao i većina onih što tapkaju po političkim hodnicima bosanskohercegovačkog labirinta, trebao maknuti - odašiljani su, osim s balkona spomenutog dvojca, sa svih strana. U kampanji budućeg člana Predsjedništva iz, kako sam reče, ničijeg naroda, nije se čuo nikakav drugi put za Hrvate. Spomenula su se samo jaja i kolac.

Zanimljivo je, dakle, da je Komšićev izborni štab štedio na ekranima pa su praćenje njegovih rezultata prepustili hladnokrvnoj stranci Bakira Izetbegovića. Potom će, nimalo hladnokrvno, nakon objave dvostruke pobjede, Komšićeve i Džaferovićeve, Izetbegović, praćen pokličima, reći kako je Bošnjacima malo vlasti.

Zaboravili su reći, a u to nema sumnje, da ni čitav bošnjački narod ne misli ono što misle novi, tihi saveznici Komšić i Izetbegović. Papiri su, uvezeni iz Slovenije i zaokruženi nekakvim specijalnim olovkama, ako im je vjerovati, pokazali da misle. Baš kao što su pokazale i odluku većine Hrvata.

Svjesno i namjerno iskorištena rupa u izbornom zakonu - kojeg ova država nema – poslužila je opet da još više mutne vode uvuče u brod koji nikako da potone i da ga još jednom, sad već treći put na ovoj razini, tegli prema dnu.

Komšić, koji je pokazao tko mu broji glasove, svjestan je toga i zna da u Bosni u Hercegovini, po tko zna koji put, neće biti ništa isto osim tužnijeg tapkanja na mjestu i u mraku. Dok Njemačka ne skloni zidove za malo veće odlaske. 

S druge strane, Komšićevo će sjedanje u stari ured u ime jednog naroda, kojem poput strogog strašnog učitelja mora reći da se ne boji, osnažiti samo sve ono što Komšić navodi kao grijehe i učiniti snažnijom njihovu svetu hrvatsku nedodirljivost. I opet vratiti vodu na njihov mlin, koja se ionako počela pomalo rasipati. Tako će veliku žalost zbog pobjede Komšića vrlo brzo zamijeniti olakšanje jer neće biti ispovijedi za sve druge grijehe i mlitavosti dok su bili u vrhovima vlasti. A Komšiću će za stolom sjediti veći bosnomrzac od njegove mete.

Te dvije pobjede, nažalost, zasjenile su one likove čiji se glasovi još uvijek namještaju i broje, a koji bi trebali rješavati stvarne probleme građana na nižim razinama. A ti će problemi, zahvaljujući Komšiću koji misli da spašava BiH, opet biti ostavljeni po strani da bismo se iznova bavili onim za što smo davno zaključili da koči ovu zemlju. I opet će biti važnijih stvari. Škole, vrtiće i poluceste i polukružne tokove smo već otvorili i zaboravili.

Troglava figura, koju je teško zamisliti i nacrtane jedne pored drugih, ionako će mandat provesti natežući se oko vanjske politike koju BiH ionako službeno nema. Kost bačena na niže razine nastavit će se glodati i formiranje vlasti, ionako upitno, moglo bi dobiti točku na teško odgonetljiv upitnik.

Ovi izbori, jasno je svima, i onima koji su žmirili pod vatrometima, buljili u tuđe ekrane i pokislo rezali torte, nemaju veze sa stvarnošću i željama građana. Glasači ucijenjeni preživljavanjem ni ovoga puta nisu imali što odabrati osim likove preplašene za novu epizodu lagodnog života. Pa su birali manje zlo. Ili jednako. Nikako veće.

I sama Velika Dama Amerika, bez koje se u svijetu ne može puno toga, rekla je kako smo u prošlu nedjelju proživjeli veliku lakrdiju.

''Izražavamo zabrinutost za regularnost izbora.(...) Ta zabrinutost suprotna je izjavama vlasti u BiH o poštenim i transparentnim izborima'', ističe se u priopćenju State Departmenta.

Potom je potvrdila da ćemo lakrdiju nastaviti živjeti. Samo nekoliko redaka niže u priopćenju u kojem nam je pojasnila ono što smo vidjeli svojim očima, a to je presmiješno Središnje izborno povjerenstvo, mrtvi na listama, živi na nepostojećim adresama, listići u taksijima, brojanje do besvijesti i želja za više vlasti preko najtanjih leđa, Amerika je odmahnula rukom i rekla: ''Ohrabrujemo pobjednike da budu dostojni u pobjedi, a one koji su izgubili u porazu''.

Ma hajte, molim vas.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.