Kružić kojim zaokružujemo život

Kaže jedno nedavno provedeno istraživanje da bi, da su danas izbori, ili sutra, pobijedile iste one stranke koje su sad na vlasti. Nisu se analitičari uhvatili za glavu, nije se ni oporba pretrgla da iznova popljuje vladajuće vladajućim rječnikom, nisu se ni dežurni komentatori pretrgali od slova i komentirali uz žuta nacrtana lica.

Dakle, da je danas neko novo naše sutra, bilo bi nam isto ma koliko svi govorili da nam treba biti drugačije.

Samo u Bosni i Hercegovini, zemlji koja još nije naučila kako vladati sama sobom, niti će kad naučiti, sve loše treba trajati. Sve nepravde kojima svjedočimo i nad kojima tek u glavama lupamo šakama o stol, trebaju ostati nepravde a sve javne nabavke i dalje tajne iako se ned njima zgražamo kao da su najveće i jedino zlo koje nam se čini.

Samo mi, zaokruženi na karti svijeta kao još jedan neobičan slučaj, uživamo zaokruživati svoj život u bezizlazje kružićem ispred nečijeg imena. Jer, eto, umrtvljeni i mlohavi kakvi jesmo, obuzeti mrskoćom, uvjereni smo da nam je isto jer svi su oni isti.

A ustvari, oni se mijenjaju – postaju bogatiji, uglađeniji, viđeniji, a isti ostajemo mi. Tapkamo u mjestu i s istim tupilom vjerujemo kako su javne nabavke najgore što nam rade.

Zaboravljamo da je skoro četvrtina neprecizno prebrojanih građana ove zemlje prošla kroz neku stranku i da veliki dio njih ako ništa vjeruje da ima koristi od stranke. Njima se pridodaju članovi njihove obitelji koji uživaju u blagodatima koje drugi nemaju i koji su prvi u redovima za zapošljavanja koja kao sprječavaju iseljavanje.

I tako dođemo do dovoljnog broja da nam bude isto.

Ostali su umrtvljeni i obezglavljeni da ih čak i ankete zaobilaze. Rekli bi možda nešto i drugačije, ali bi u dubini negdje voljeli da spadaju u prvu skupinu. Da nije tako, možda bi netko nešto drugačije rekao. Ako već misli da ne može zaokružiti.