Jesmo li spremni za pendrek
''Ne želimo da pristanemo da živimo u društvu i sistemu koje nije spremno da rigorozno kažnjava one koji su brutalno ubili policajce, koji nije spreman da kažnjava one koji su se ogriješili o sistem'', poručeno je sa skupa u Sarajevu.
Skup, koji je organiziran da bude spontan, poručio je državi da je još jednom mlitava.
Država je tek simbolično spustila pohabane zastave na pola koplja i poslala premijera da pjeni na otvaranju novog aerodroma u Istanbulu. Drugi miševi, koji su policiju spominjali samo se natežući oko javnih nabavki za uniforme i opremu, uvukli su se u svoje rupe zaokupljeni novim pozicijama kad se jednom nakon ovih izbora uspostavi vlast. Ako se uspostavi.
Građani, dakle, moraju državu upozoravati da joj ubijaju policajce i da su se kriminalci malo više pustili s lanca nego što im to inače oni u vrhovima dopuštaju. Krenulo je po zlu nešto tog kobnog sarajevskog jutra. Nervoza kod lopova koji će (p)ostati ubojica bila je nesavladiva jer mu je možda netko s nekakvog vrha rekao da će vrijeme za pljačkanje biti čisto. A onda je naišla patrola i kriminalac se prepao da ga je država izdala.
S druge strane, policajci su uvijek prva slika države koja stoji iza njih. Većina ih vidi kao produženu ruku pregladnog aparata koji vreba na novčanicu. Oni su ti koji brane sistem, oni su ti koji ne daju da se sruši vlast, oni su ti koji su prva karika u lancu uzimača novca. Njih je, smatramo, za razliku od drugih karika, najlakše kupiti i preko njih se, sitnom korupcijom na prvom proširenju, okreće država da bar na trenutak bude na našoj strani.
Nema tog građanina, ma koliko se organizirali u spontana okupljanja, da nije pomislio kako je policija ogledalo države i kako je taj odraz odvratan. Svi smo pričali i čuli priču da su nam policajci takvi kakva nam je i država i da su oni jednako krivi za sva dna po kojima grebemo kao i oni s vrha kojima je važnije klepiti pare na javnoj nabavci nego učiniti čovjeka u uniformi, umjesto sporim i debelim, ponosnim i strogim čuvarem zakona.
No, hladnokrvni sarajevski rafal, pokazao je opet kako u ovoj trokutastoj nakaradi ne stradavaju jedino oni koji se drže bilo kakvog vrha. A glupo je misliti, pored ovakve nakarade i ovakvog odraza, da niti jedan vrh nema veze s rafalom ispaljenim i patrolu koja se našla u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu.
Činjenica je da, a to znaju i vrapci na grani – ako i njih išta više zanima – da bez vrha nema niti dna. Jasno je valjda svima, a pokazale su to brojne neotvorene ladice, da postoje predmeti koji se čuvaju i da se štite neki igrači kako bi onda igrali po potrebi za više ciljeve.
Oduvijek i uvijek je kriminal bio dodatna djelatnost države. Nije se moglo, nigdje ni nikad, mastiti svoj brk a da se državni brkovi nisu podmazali i da se nije nekako s nekim dogovorilo polje djelovanja i interesi koji ne smiju puniti džepove samo jedne strane.
S neke druge strane, licemjerno je galamiti za veće ovlasti policajaca kad se većina onih spontano neokupljenih ogriješila i o one sitne ovlasti kojim se trenira strogoća. Preko leđa policajaca želimo poniziti državu pa gledamo da kakvim sitnišem ''za piće'' platimo svoju slobodu pravljenja prometnih prekršaja. Preko leđa policije nastojimo oprati svoje male grijehe misleći da smo bolji i pametniji proglašavajući glupim i potkupljivim klaunom čovjeka koji je jedini u ime države na cesti. Drugi su, to znamo, duboko upali u ugnječene fotelje.
Organizirano spontani tražimo veće ovlasti policajcima a nismo načisto sa samima sobom možemo li poštivati i pokunjiti se i pred ovim ovlastima koje sada imaju. Možda da se spontano organiziramo da svi budemo bolji? Jesmo li spremni pogledati u cijev pištolja kad se probahatimo ili barem dobiti jednu policijsku iza ušiju kad pomislimo da i mi možemo biti loši kad je oko nas sve loše.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
