Oaza obiteljskog turizma u Hrvatskoj - Kava se može popiti za 1,40, pizza pojesti za 7 eura

Profiliran i prepoznat kao odredište obiteljskog turizma, u kojem se kava uz more u “Lučici” može popiti za 1,40 eura, a u cijeloj godini otvorenom “Dalmatincu” pizze se prodaju već od sedam eura, Orebić na Pelješcu ove je godine sav u znaku obilježavanju velikih jubileja. Slave 120 godina turizma, 60 godina međunarodne zaštite izvornosti vina sa svjetski poznatog položaja Dingač čije su strme padine zasađene plavcem malim te 60 godina od osnutka Poloneze, folklorne skupine prepoznatljive po izvedbi Kapetanskog plesa, piše Večernji.hr.

Pročitajte još

Naše nezaboravno iskustvo u Hotelu Jure i En Vogue Beach Clubu: Luksuz, zabava i savršeni ljetni trenuci

Jedinstvena tradicija

''Proslava traje sve do kraja godine, još stignete doći. Imamo brojne koncerte, predstave, fešte, bogatu eno-gastro ponudu...'', poziva Mladen Đeldum, direktor općinske turističke zajednice dok uz more idemo prema Pomorskom muzeju prolazeći pokraj velebnih kuća orebićkih kapetana iz kojih su nekoć zveckali kristali. Kuće su opasane kortama od kojih kroz raskošne vrtove, čije egzotično raslinje krije unutrašnjost od znatiželjnih pogleda, vodi prolaz do dvorišta i kuće. Poželjevši nam dobrodošlicu na Pelješku rivijeru – kolijevku kapetana, ravnateljica muzeja Milena Grego-Njakara objašnjava te svoje riječi:

''Na ovome je području 1873. godine bilo 250 kapetana, 2000 pomoraca, imali su 95 brodova teških ukupno 45 tona – podastire podatke o dugoj pomorskoj tradiciji sačuvanoj u slikama, instrumentima, kartama, brodskoj ljekarni... U muzeju je uređena kapetanska soba, ali i soba posvećena orebićkim ženama koje su same podizale djecu u neizvjesnosti hoće li se, i kada, njihov pomorac vratiti. Žene su nosile suknje u tri boje – od struka je išla plava koja je simbolizirala more, žuta u sredini predstavljala je povezanost s Vatikanom, a crvena je označavala bogatstvo i što je taj dio bio veći, obitelj je bila imućnija'', tumači Gordana Mustapić, predsjednica folklorne skupine Poloneza.

Što se tiče pomorske tradicije, samo je mjesto dobilo ime po kapetanskoj obitelji Orebić koja se u 16. stoljeću doselila iz Bakra, a do danas se u mjestu održao jedinstven običaj: – Svi brodovi koji prolaze Pelješkim kanalom pozdravljaju kapetansko mjesto.

Otpozdravljaju im fratri zvonjavom iz franjevačkog samostana ponad Orebića, uz crkvu Gospe od Anđela. Tu u svijetu jedinstvenu tradiciju uz Orebić imaju još samo Pirej i Hamburg – kaže ravnateljica Grego-Njakara. Sam muzej nalazi se na Trgu Mimbelli, nazvanom po kapetanu Antonu Mimbelliju, najvećem brodovlasniku i meceni Orebića koji je u 19. stoljeću u mjestu napravio vodovod. Uz Mimbellije se veže i priča o orebićkim Romeu i Juliji.

Naime, Antonov jedinac Baldo zaljubio se u kćer guvernante čije ime nitko ne pamti, a oprečne su i priče je li bila podrijetlom iz Ukrajine ili Hercegovine. Uglavnom, Baldina je ljubav s djevojkom skromna podrijetla bila zabranjena, on drugu ženu nije htio, odselio se u Trst, ondje lumpovao i kockao i nikad se s drugom nije skrasio pa je njegovom smrću izumrla loza.