FOTO | Najveći hercegovački pothvat: Nasip koji je razvio grad Ljubuški
Riječ bajyr (ili bajir) dolazi iz turskog jezika i označava brijeg, uzbrdicu, strminu ili obalu. Udomaćila se u hrvatskom jeziku pa se često diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine koristi u obliku "bajer" za označavanje jezera, umjetnih akumulacija ili zemljanih intervencija na rijekama.
Najpoznatiji hercegovački bajer, i najveći, onaj je kod Ljubuškog.
Neko novo polje u kršu
Potkraj 19. stoljeća dogodila se najveća promjena krajolika koju Hercegovina pamti. Nije to bila izgradnja nekog ogromnoga grada, utvrde, velikoga vinograda ili umjetnoga jezera. Bilo je nešto puno veće. Ogromno, slabo naseljeno i močvarno, područje pretvoreno je u plodno polje. Nekada plavne ledine postale su vinogradi i njive, a staro naselje na rubu močvare, podno utvrde Hercega Stjepana, preraslo u grad. Grad Ljubuški.
Priliku za pretvaranje doline Trebižata u "dolinu Nila" prvi je, vrativši se iz tada bogatoga Egipta, vidio hercegovački vezir Ali paša Rizvanbegović. Znao je kako ljubuški kraj ima najviše sunca i najviše vode u cijeloj Hercegovini. Ukrotio je vode moćnih vrela i gradio kanale za navodnjavanje. Donijelo je to Hercegovini nove poljoprivredne kulture, čak i prva rižina polja.
Riješio je hercegovački vezir problem navodnjavanja na vrelom suncu ali nije riješio višak vode i plavljenje za zimskih mjeseci. Riješili su to novi vladari.
Austrougarska je vlast Trebižat ukrotila zemljanim nasipom i izgradila dodatni sustav kanala koji zimski višak voda preusmjerava na ponore Vrgoračkog polja. Bio je to začetak znatno većeg sustava kojim, u konačnici, višak vode iz Trebižata završava u Baćinskim jezerima pored Ploča i mora.
Nastao je ljubuški Bajer, zemljani nasip koji će postati mnogo više od zemljane utvrde protiv pošasti nepredvidive rijeke. Nastala je dolina Trebižata kakvu danas znamo, stasao grad Ljubuški.
O njemu se malo priča, al' po njemu priče nastaju
Zahvaljujući Bajeru, prostom zemljanom nasipu, Ljubuški, kao rijetko koji grad, živi na rijeci. Po Bajeru ceste prolaze, strane mu spajaju mostovi.
Bajer spaja i ljude. Danas je on i šetnica i biciklistička staza i kupalište i sastajalište. Na njemu Ljubušaci dane ubijaju i noći provode. Šum Trebižata krije ispričane i neispričane priče, doživljaje, dječje radosti i skrivene tuge.
Bajer je i idealna pozornica i sportsko borilište. Po njemu prolaze utrke, niz njega se kajaci spuštaju, na njemu se festivali organiziraju.
Kako do Bajera?
Krenete li vidjeti Ljubuški, silne bisere Trebižata ili povijesno znamenje povrh njega, ne zaboravite bar nekoliko stotina koraka potrošiti na Bajeru.
Dobro je označen, pristupačan i ugodan za šetnju ili vožnju biciklom. Prolazi uz živopisna hercegovačka naselja, njihove njive i vinograde.
Prilazi mu se jednostavno već sa samih magistralnih cesta i znanih ljubuških restorana.
Kad već Bajer čuva Ljubuški kraj od Trebižata, neka Ljubuški čuva Bajer.
