Željeznice su nam blijeda slika nekadašnjeg prijevoza

Željeznička infrastruktura je uništena i zastarjela. Bez velikih ulaganja teško ćemo dostići europski kolosijek. Željeznice Federacije bilježe rekordnu dobit - 18 milijuna maraka. Međutim, situacija u ovom sektoru je daleko od idealne. Samo poslovanje Željeznica bez značajnih ulaganja može biti upitno.

Željeznice su blijeda slika nekadašnjeg prijevoza putnika i transporta robe, posebno van sezone. Zbog brzine, udobnosti, ali prvenstveno cijene - relacija od Sarajeva do oko 30 kilometara udaljenog Pazarića sve je popularnija. Za povratnu kartu potrebno je izdvojiti manje od 5 maraka, prenosi Federalna televizija.

„Brzo, jeftino i udobno“.

„Zadovoljni smo“.

„Stvarno odlično, od osoblja pa dalje sve“.

„Prejeftino“.

Bez modernizacije dotrajala željeznička infrastruktura neće moći odgovoriti ni trenutnim znatno manjim potrebama putničkog i robnog transporta u odnosu na raniji period.

„Imamo pruge na kojima vozimo 30-40 km/h, a prije rata smo vozili od 80 do 100 km/h. Imamo 40 električnih lokomotiva, 25 je u upotrebi, 15 nije - zašto? Zato što nije elektrificirana pruga - taj projekt elektrifikacije koštao bi FBiH i RS 60 milijuna eura, to je jedan kilometar autoputa“, kaže Enis Džafić, v.d. generalnog direktora Željeznica FBiH.

Prioritet

Jedan od prioriteta je remont i elektrifikacija pruge Doboj - Tuzla - Zvornik. Gotovo 30 posto teretnog saobraćaja Željeznice Federacije na ovoj dionici obavljaju zastarjelim lokomotivama na dizelski pogon.

„Koridor o kojem se malo više govorilo, od Doboja preko Tuzle i Zvornika i dalje prema Srbiji i Beogradu - tu moramo potpuno obnoviti tu infrastrukturu. Samo ovaj projekt Doboj - Tuzla - Zvornik je 400 milijuna eura. On podrazumijeva jako kvalitetan donji stroj, elektrifikacija i onda na tu i takvu mnogi će željeti doći i voziti putnike i robu“, objašnjava ministar prometa i transporta BiH Edin Forto (NS).

Sve članice Transportne zajednice, kao i BiH, imaju zajednički cilj - regionalnim integriranjem postati dio sistema transportnih koridora EU-a.

„Ako pogledate Zapadni Balkan, udaljenosti između većih i glavnih gradova u regiji su relativno kratke - 400-500 kilometara. Trenutno govorimo o 700 kilometara pruga i budžetu koji je oko 2,7 milijardi za cijelu regiju. Znamo da je u Bosni i Hercegovini ovo posebno fokusirano na Koridor Vc, tako da se radi o glavnim koridorima koji povezuju BiH i s državama članicama EU-a“, ističe Matej Zakonjšek, direktor Sekretarijata Transportne zajednice.

Planovi

Dok su planovi usmjereni ka integriranju u europsku željezničku mrežu, na domaćim prugama apsurdi su postali praksa.

Viša asistentica na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu Aida Kalem podsjeća na problem na međuentitetskoj liniji: „Tu dolazi do promjene operatera i putnici su frustrirani jer moraju da čekaju - vrijeme za unapređenje usluga se koristi za te nepotrebne operacije. U vrijeme kada EU teži interoperabilnosti i otvorenosti, mi unutar granica države imamo takav problem“.

Džafić napominje kako je postojao redovan putnički promet Sarajevo - Doboj - Banja Luka i Sarajevo - Bihać bez presjedanja putnika u Doboju, tj. zamjene lokomotiva u Doboju, ali da je odlukama Vlada obustavljen putnički promet.

U Doboju, sve je manje vozova, ali i putnika.

„Nekad je vlak išao odavde do Maglaja - u zadnje vrijeme vjerovatno nema putnika“.

„Šta ćemo, takvo je vrijeme“.

Bez ulaganja u željezničku infrastrukturu prevozni kapaciteti su ograničeni, kao i prihodi Željeznica RS-a.

„Dužina dionice pruge u nadležnosti RS-a iznosi 50.526 metara. Pruga je osposobljena i funkcionalna za željeznički i teretni saobraćaj, ali je u dotrajalom stanju i potrebna joj je rekonstrukcija, što se posebno odnosi na tunel Križevići, koji je dug 4.913 metara i kojem je potrebna kompletna sanacija“, navodi Aleksandra Simić, referentica za odnose s javnošću Željeznica RS-a.

Brže integriranja u transportni sistem EU-a zemljama regije omogućeno je korištenjem grantova za modernizaciju željezničke infrastrukture. Prema propisima Unije, do 2030. godine potrebno je 30 posto cestovnog transporta preusmjeriti na željeznički i vodeni - ekološki prihvatljiviji, ali i jeftiniji. Dok rok istječe, možemo li s ograničenim budžetskim ulaganjima obnoviti uništenu infrastrukturu i postati konkurentni na europskim tračnicama?