Pet mjeseci traje štrajk zdravstvenih radnika u Hercegovačko-neretvanskoj županiji zbog nepotpisivanja aneksa kolektivnog ugovora i zahtjeva za povećanje koeficijenata za 0,5, a posljedice najviše osjećaju pacijenti koji ostaju bez pregleda, terapija i zahvata, osobito u zimskom razdoblju kada su potrebe za zdravstvenom skrbi povećane.
Dugi hodnici, zatvorena vrata ordinacija i uputnice koje čekaju svoj red postali su svakodnevica za brojne građane. Među njima je i 84-godišnji Ibrahim Dizdar, koji već mjesecima nije uspio dobiti potrebnu zdravstvenu uslugu. Kaže kako razumije zahtjeve zdravstvenih radnika, ali ističe da su pacijenti dovedeni u bezizlaznu situaciju.
Generalni štrajk trenutačno je na snazi u pet zdravstvenih ustanova na području županije. Hitni slučajevi, trudnice i onkološki pacijenti primaju se bez odgode, dok se na pojedinim odjelima rad odvija uz poštivanje minimalnog procesa rada. Unatoč tome, velik broj građana navodi kako su im pregledi i terapije odgođeni, dok dio pacijenata tvrdi da su u pojedinim ustanovama usluge pružane gotovo bez zastoja.
Ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice Mostar Ante Kvesić ističe kako ta ustanova radi gotovo uobičajenim kapacitetom, navodeći da u štrajku sudjeluje oko 150 od ukupno 2.700 zaposlenih te da se rad bolnice uspijeva organizirati bez većih poremećaja.
S druge strane, iz Sindikata zdravstvenih radnika Hercegovačko-neretvanske županije poručuju kako su takve izjave neutemeljene i da se zanemaruju dubinski problemi zdravstvenog sustava.
Pregovori u okviru Mirovnog vijeća za mirno rješavanje kolektivnog radnog spora i dalje traju, no dogovor još nije postignut. Ministar zdravstva Hercegovačko-neretvanske županije Milenko Bevanda izražava nadu kako su pregovori u završnoj fazi te da bi rješenje moglo biti postignuto do kraja idućeg tjedna, uz poruku isprike pacijentima i najavu dodatnih napora kako bi se smanjile liste čekanja, piše N1.
Sindikat upozorava kako je postupak mirenja u završnici te poziva Vladu Hercegovačko-neretvanske županije da uputi konačnu ponudu zdravstvenim radnicima, naglašavajući da se bez konkretnog dogovora stanje u zdravstvenom sustavu neće stabilizirati.
Dok pregovori traju, pacijenti ostaju između zahtjeva radnika i ograničenih mogućnosti zdravstvenih ustanova. Liste čekanja i dalje se produžuju, a mnogi već mjesecima čekaju osnovne dijagnostičke preglede, bez jasne naznake kada će zdravstveni sustav ponovno u potpunosti proraditi.
