Može li "zaključavanje" cijena riješiti potrošačke probleme

Hrana je najveći problem s kojim se suočavaju građani u BiH, ne u smislu njene nestašice, već isključivo u smislu cijena prehrambenih proizvoda, koje, unatoč pokušajima da se na neki način ograniče ili snize, i dalje imaju trend rasta, i očigledno je da njihovo "zaključavanje" neće riješiti potrošačke probleme.

Nadležni u Republici Srpskoj nedavno su zaprijetili "brutalnim" inspekcijama svima onima koji su nepotrebno digli cijene određene robe i usluga uslijed podizanja minimalca, a početkom ovog tjedna predložili su pekarima i da snize cijene kruha.

Dok se čeka epilog njihovog zahtjeva, i koliko god da su kruh i brašno važni, jasno je da priča o ovoj temi ne bi smjela da se vrti samo oko ove prehrambene namirnice, već da bi se, kako kažu sugovornici "Nezavisnih novina", morala usmjeriti na konkretnije državne korake, i podsjećaju ne samo na akcije "Društveno odgovorni" u Srpskoj ili "Zaključane cijene" u Federaciji BiH, koje će vrijediti samo neko vrijeme, nakon čega će opet uslijediti ono - snalazi se kako tko može.

Cijene premašile ranije statistike

Potrošači u BiH se s pravom pitaju kako to da globalne cijene hrane nastavljaju padati (žitarice, meso), a da se to ne vidi na domaćim rafovima. Naprotiv!

Cijene gotovo svih vrsta mesa u BiH odavno su premašile ranije statistike čak i za nekoliko maraka po kilogramu (poput junetine ili piletine).

Pa i kada govorimo o kruhu, uzet ćemo samo da jedan kilogram (ovisno od vrste) košta oko 3,50 KM, pa čak i više. Također, teško je zaboraviti i cijene litre ulja koje su čak premašivale i četiri marke, dok su sada jeftinije u prosjeku za nekoliko desetaka feninga. Mlijeko u trgovinama i dalje košta više od dvije KM, a pitajte samo proizvođače na selu za koliko to isto mlijeko prodaju distributerima. Slično je i s mliječnim proizvodima poput sira i kajmaka, te jajima (koja se po komadu rijetko mogu naći jeftinija od pola marke). Sol je poskupjela za minimum pola KM, a više nije ista ni cijena pojedinih vrsta obične vode.

"Statistička cijena jednog bušela žita (oko 25-26 kg žita) danas iznosi 6,34 dolara, dok je u 2023. godini koštao 7,22 dolara, a u 2022. godini 9,52 dolara", pojašnjava kroz statistiku Dušan Srdić iz Udruženja za zaštitu potrošača "Reakcija" iz Banjaluke, koji na ovom primjeru želi poručiti da poskupljenja pekarskih proizvoda u prethodnom periodu nisu bila opravdana.

Osvrćući se potom na kompletnu priču, on navodi da su cijene svježeg domaćeg mesa u evidentnom porastu, što dijelom znači da je afrička kuga uzela svoj danak. A kao još jedan od primjera udara na potrošačke džepove Srdić izdvaja i takozvanu šrinkflaciju, odnosno smanjene gramaže na proizvode.

"Znamo da su čokolade odavno pale sa 100 na 80 grama, čak i niže, džem također sa 500 grama na 385 grama. Toalet-papir je prema svjetskim statistikama poskupio za više od 35 posto u odnosu na januar prošle godine. A statistika kaže da će potrošači prije promijeniti proizvođača nego manju ambalažu", dodao je Srdić za "Nezavisne".

"Zaključavanje" neće riješiti probleme

Njegov kolega Marin Bago iz Udruženja potrošača "Futura" iz Mostara podsjeća da je BiH tržišna ekonomija, da uvozimo gotovo 80 posto hrane koju konzumiramo i da je ograničavanje cijena isključivo rezultat dobre volje trgovaca i ministarstava.

"Ali, to što sve poskupljuje, možemo govoriti o pasivnosti države u proteklom vremenu bez fiskalne reforme, poreske reforme, bez kvalitetnih subvencija u poljoprivredi i tržištu hrane. Jasno je da mi imamo novca jer prikupljamo iz godine u godinu sve više, ali je jasno i da je hrana problem jer jedna prosječna plaća od 1.300 KM ne može izmiriti troškove hrane za četveročlanu obitelj", kaže Bago.

Dodaje da "zaključavanje" cijena pojedinih proizvoda neće riješiti probleme.

"Recimo, mi smo u Mostaru imali poskupljenje vode i sve ono što bismo možda uštedjeli na tim 'zaključanim' proizvodima potrošili smo na vodu. Još ako poskupe gorivo, struja, školarine, vrtići... Dakle, potrošačima raste iznos potrošačke korpe jer s jedne strane uštede na jednom, ali potroše na drugom", naglašava Bago.

On u daljem razgovoru za "Nezavisne" kaže i kako su povećanje minimalca u Srpskoj te proračunska davanja u FBiH isključivo populističke mjere.

"Institucijama je ovako najljepše. Svake godine se pune proračuni, obaramo rekorde, a sa druge strane nema jasnog i transparentnog povrata tog novca, u vidu subvencioniranja obrazovanja, zdravstva, poljoprivrede. To je osnovni razlog nezadovoljstva potrošača", zaključio je Bago.

Kada su u pitanju ekonomske reforme, Ermin Cero, stručnjak iz Sarajeva, ističe da je rješenje u makroekonomskim mjerama, koje će podržati aktivnosti koje dodaju vrijednost i reduciranje onih koje se smatraju neefikasnim ili čak neproduktivnim.

"To je u BiH prekomjerna birokracija ili nepotrebna administracija", smatra Cero.