Usklađivanja obrazovanja s potrebama tržišta rada prvi je prioritet
Već godinama su u našoj zemlji govori o potrebi temeljite reforme obrazovnog sustava, s naglaskom na efikasnije stjecanje praktičnih znanja i vještina tijekom školovanja, ali vidljivih je pomaka u praksi vrlo malo.
Neki su zagovornici uvođenja tzv. ''dualnog obrazovanja'', drugi ističu kako je sustav praktične nastave u Jugoslaviji bio idealan model za naše navike i mentalitet, treći pak misle kako za naše uvjete treba osmisliti jedan potpuno drukčiji, originalan model.
Realni sektor, s naglaskom na prerađivačku industriju, poljoprivredu, ugostiteljstvo, turizam, ali i IT sektor, posebno ističe kako tržište rada treba regulirati u smislu unaprjeđenja kvalitete obrazovnog sustava i usklađivanja obrazovanja s potrebama tržišta rada.
Nedavno održani okrugli stol pod nazivom “Stanje i perspektive gospodarstva Županije Zapadnohercegovačke u sljedećih 7 godina” (17. srpnja 2020. godine u hotelu Park u Širokom Brijegu) upravo je kroz riječi poduzetnika potaknuo na ozbiljniji pristup obrazovanju kadrova, jer je očito kako godinama postoji disproporcija između potreba za stručnim kadrovima i školskih i studijskih programa.
U raspravi su naglašeni izazovi i prepreka u gospodarstvu, ali su i predložena rješenja. Ono što vrijedi za gospodarstvo i društveni prosperitet ove županije, vrijedi zasigurno i za ostale.
Zaključci s okrugloga stola o ovoj temi:
• Uspostaviti sustav u kojem će tvrtke planirano primati učenike srednjih škola na praktičnu nastavu i ciljati učenike koji su zainteresirani za učenje kroz rad;
• Na godišnjoj razini potrebno je raditi analizu potreba tržišta rada kako ne bi dolazilo do zasićenja tržišta zanimanjima za kojima nema potražnje;
• Razraditi scenarije na koji način mijenjati svijest roditelja u suradnji sa javnom upravom, lokalnom zajednicom, udruženjima i klasterima, kako bi informirali i motivirali roditelje u odlučivanju izbora budućih zanimanja te na taj način ujedno i uklonili predrasude o određenim zanimanjima;
• Potrebno je osigurati adekvatne uvjete u izvedbi praktične nastave u tvrtkama i motivirati učenike za učenje kroz rad.
Sve u svemu, često se pred mladim ljudima pojavi dilema - Treba li uopće učiti i pripremati se za buduće zanimanje, ukoliko se zna da je do posla iznimno teško doći?
Odgovor na ovo pitanje trebao bi biti jasan, jer logika kaže kako su stečeno znanje i stručne vještine nešto što pojedincu nitko više ne može oduzeti i to su individualne prednosti svakog dobro obrazovanog i stručno usavršenog čovjeka, bez obzira hoće li jednoga dana raditi u svojoj zemlji ili negdje drugdje.
Bosnu i Hercegovinu opterećuje i kompliciran zakonski okvir obrazovnog sustava, ali niti jedna prepreka ne bi smjela biti dovoljno visoka da nas spriječi u provođenju reformi. Što smo manje konkurentni, to će manje vrijediti naš rad. Time ne samo da nećemo imati puno šansi za napredak, nego ćemo vječito gledati drugima u leđa.
