Proizvodnja ugljena u Hercegovini
Proizvodnja drvenog uglja odavno je zaživjela u trebinjskom kraju. Ljudi se i ne sjećaju kada je to počelo, naporan posao koji traje minimalno tri mjeseca.
Ilija Stanić iz sela Hum kazao je da se ne sjeća kada je počela proizvodnja drvenog uglja, ali da je to sigurno bilo davno zato što sada na svakoj maloj ledinici ''ima žeživo i ozidana mala jedna kućica koja se nekad pokrivala busom, nekad grmom, nekad krovom da bi tu ljudi prenoćili''.
Proces prekrivanja žežnice busom je veoma bitan. Koristi se što deblji bus kako bi žežnica bila što bolje zaštićena.Osnovno pravilo je da se žežnica kvalitetno pripremi, a onda je drugi dio posla mnogo lakši.
''Sve tako redom. Tanka, pa deblja. Deblja dođu u sredini i prema kraju, a kada se potroše, onda se ponovo slažu tanka drva okolo i tankih drva mora da bude desetak centimetara ispod busa, jer ako su debela drva, bus bi progorio'', priča Stanić za BHRT.
Drva se slažu u kupu, a nakon toga pokrivaju busom. Paljenje žežnice je veoma bitno, pali se na vrhu, kako bi se vatra spuštala ka dnu. Žežnica sagorijeva od deset do petnaest dana, a onda se počinje sa skupljanjem uglja.
Ovo je i ekološki značajna proizvodnja, pošto se čuva šuma. Svaki, pa i onaj najmanji dio drveta se iskoristi. Malo je ljudi koji se danas bave ovi poslom, zato i ne čudi što se ljudi okupljaju da bi vidjeli kako se stiže od drveta do ćumura. Novinari kažu - naporan posao, a sagovornik sve podnosi sa lakoćom, iako je ugradio oba umjetna kuka.
