Sve češći slučajevi mobinga u zdravstvu

Mobing se događa svuda, ali u zdravstvu je to rastući problem i potrebno mu je posvetiti mnogo pažnje. Oni koji su izloženi mobingu, izloženi su stresu što opet umanjuje i radnu sposobnost i koncentraciju. To u zdravstvu dovodi do smanjenja, kvalitete i sigurnosti usluga koje se pružaju pacijentima.

Predsjednik Komore zdravstvenih tehničara svih profila FBiH Jasmin Avdović naglašava da zdravstveni djelatnici ipak rade s ljudima što dodatno usložnjava situaciju kad je u pitanju mobing.

''Jedno je kad napravite grešku u proizvodnji jer se proizvod može povući, vratiti ili reciklirati. Ljudi koji su izloženi mobingu, a i dalje rade u zdravstvenom sustavu skloni su većim greškama a i dodatnom pritisku i odgovornosti za tu grešku'', ističe on.

Problem je, kaže, u tome što je mobing teško dokazati. Osoba koja je izložena mobingu ne može to jednostavno otići i prijaviti. Te osobe to moraju (u tišini) dokumentirati, evidentirati te kronološki dokazati kod nadležnih organa.

''Pojam mobinga često se miješa i sa sindromom sagorijevanja na poslu, a zbog toga što su zdravstveni profesionalci uvjetno rečeno natjerani da rade mnogo više od onoga što bi se smatralo mogućim ili dozvoljenim pa se takva situacija često shvaća kao mobing. To je također rastući problem kod nas u zdravstvu jer mi nemamo definirane normative koji određuju točan broj usluga koje mi ne možemo, nego smijemo dnevno pružiti. Nemamo niti adekvatan sustav izvještavanja u skladu s čim bi se ocjenjivala vrijednost rada i sigurnost usluge'', priča on.

Navodi primjer ovdašnjih pedijatara koji dnevno obave i do sedamdeset pregleda, dok ljekar iste struke u npr. Švedskoj u istom periodu pregleda desetak njih i preko toga više ne prima. To mu omogućava zakon jer bi u protivnom bila dovedena u pitanje sigurnost ali i zdravlje korisnika usluga.

Za pojašnjenje pojma sagorijevanja na poslu navodi i primjer fizioterapeuta koji, kako je kazao, u svim razvijenim sustavu imaju obavezu pružanja 35 usluga dnevno.

''Ako fizioterapeut u BiH dnevno ima 35 pacijenata (svaki pacijent po pet usluga), to je ogroman broj aktivnosti. On ih mora uraditi za isto ono radno vrijeme za koje je stručnjak istog profila u nekoj drugoj državi obavezan da uradi 35 usluga. To je taj sindrom sagorijevanja, kad i prije godišnjeg odmora zdravstveni djelatnik dođe u situaciju da ni psihički niti fizički ne može odgovoriti zahtjevima što ih mora ispuniti na poslu'', naglasio je.

Avdović kaže da osoba koja vrši mobing često toga nije niti svjesna, a potreba za tim kod njih se razvija još u ranom djetinjstvu. Osobe koje nesvjesno vrše mobing zapravo to vrše nad svima, a oni koji to svjesno rade izaberu osobu koja im nije iz nekog razloga draga ili po bilo kojem osnovu podobna i nad njom se iživljava.

''Nije obavezno da osoba koja vrši mobing bude nadređena žrtvi mobinga, mada se i to često dešava. Nije uvijek šef onaj tko izlaže drugu osobu mobingu, naređuje joj da radi nešto na što nije obavezna po ugovoru ili je premješta s jednog na drugo radno mjesto. Osobe koje vrše mobing mogu biti i oni koji imaju istu odgovornost kao i žrtva mobinga. Jednostavno, svojim ponašanjem profesionalno ugrožavaju kolegu'', naglasio je.

Kaže da novi Zakon o radu FBiH pruža mnogo veće mogućnosti za prijavljivanje slučaja mobinga, nego onaj raniji.

''Prošli zakon je u jednom ili dva člana spominjao mobing, dok je u novom Zakonu o radu cijeli jedan dio posvećen mobingu i govori o tome kako se prepoznaje, kako dokumentira i prijavljuje'', kazao je.

Zdravstveni djelatnici, kaže, rijetko prijavljuju mobing jer se to plaše uraditi, a kao razlog neprijavljivanja je i činjenica da je to teško dokazati.

''Ako se netko plaši prijaviti mobing, samim tim i dozvoljava da se nad njim mobing vrši. S druge strane, većina ih razmišlja tako da imaju posao i pomire se sa situacijom. Mobing je teško i dokazati, potrebno je imati svjedoka ili dokumente o djelima kojima su bila prekršena neka prava ili o tome da ste bili manje ili više favorizirani od drugih kolega'', kazao je.

Po definiciji, mobing je engleski izraz za zlostavljanje na radnom mjestu. To je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta.

Zlostavljana je osoba bespomoćna, u nemogućnosti je da se obrani. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale i dugotrajne, najmanje jednom tjedno, tijekom najmanje šest mjeseci.