Svaka treća osoba koja ostane bez posla spremna za sivu ekonomiju

Države Zapadnog Balkana suočavaju se s rasprostranjenom sivom ekonomijom koja svojom obimom od 30 posto BDP-a znatno premašuje prosjek Europske unije od 17,1 posto.

Sarajevski Centar za politike i upravljanje je predstavio studiju “Rasvjetljavanje ekonomije u sjeni: Istraživanje neformalne ekonomije u četiri države Jugoistočne Europe” koja se bavi ključnim aspektima sive ekonomije u četiri susjedne zemlje – Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji tokom 2019.godine.

''Postavili smo pitanje ispitanicima bi li sudjelovali u sivoj ekonomiji kada bi se njihov dohodak drastično smanjio, a financijska situacija značajno pogoršala i to je veoma relevantno u kontekstu krize koja pogađa zemlje regije i činjenice da veliki broj ljudi ostaje bez posla. U prosjeku, svaka treća osoba u regiji koja ostane bez posla spremna je prihvatiti neki vid neformalnog posla. S obzirom na to da je oko 35 posto populacije četiri zemlje regije reklo da bi u takvoj situaciji razmotrilo neformalni radni angažman, postotak populacije koji će u slučaju gubitka posla razmotriti neformalan rad je trostruko veći od procenta koji je priznao (sedam posto) ili odbio (šest posto) da odgovori na pitanje o svom učešću u neformalnom tržištu rada prije krize. S druge strane, 27 posto populacije je reklo da bi razmotrilo kupovinu jeftinije robe iz neformalnih izvora. Ako to usporedimo s procentom ispitanika koji su priznali svoje sudjelovanje u sivom tržištu roba (26,5 posto), zaključujemo da pogoršanje osobnih prihoda značajnije ne utiee na spremnost građana za neformalnu kupovinu'', kaže Adis Muhović, izvršni direktor Centra za politike i upravljanje, piše Al Jazeera.

To znači da je glavni uzrok sive ekonomije u sistemu. Možda u carinskoj ili poreznoj politici, trošarinama i nametima?

''Jedan od dva glavna pokretača rada na sivom tržištu je relativno visoko porezno opterećenje na rad. Porezni klin (procenat poreza u ukupnoj cijeni rada) je u svim zemljama u regiji veći od OECD prosjeka. Rezultat takve porezne politike je dovijanje poslodavaca da smanji troškove rada, a radnika da povećaju osobna primanja. Naši nalazi pokazuju da 40 posto građana navodi da je razlog neformalnog zapošljavanja inzistiranje poslodavca na isplati neprijavljenih plata, dok 36 posto populacije regije vjeruje da neprijavljivanje zapošljavanja služi kao strategija za povećanja ličnih prihoda. Ako se želi povećati formalno zapošljavanje i smanjiti poticaje za izbjegavanje plaćanja poreza na rad, vlade bi trebale razmotri smanjenje poreznog klina na plate radnika sa trenutne razine na postotak bliži OECD prosjeku'', dodaje Muhović.

Trošarine na duhan

Trođarine na duhan i duhanske prerađevine su sinonim sive ekonomije i to u regionu gdje procenat pušača nije zanemariv. Države svoje trošarine politike uspoređuju zahtjevima europskih birokrata, a ne standardu građana. Rezultat je porast kriminala i znatnije gubljenje prihoda.

''Kada promatramo oporezivanje potrošnje trošarinskih roba, porezi čine više od 3/4 krajnje cijene cigareta u svim državama regije. Porezi i trošarine čine najveći dio maloprodajne cijene cigareta u BiH, a najniži u Crnoj Gori. Naša je preporuka da države pri usklađivanju razine trošarina s EU, trebaju obratiti pažnju da brzina i model usklađivanja postigne željene rezultate, a izbjegne nuspojave, kroz stalno sustavno vrednovanje cjenovne pristupačnosti trošarinske robe prema EU standardima'', poručuje Adis Muhović.

Promatrajući posebno Bosnu i Hercegovinu, dominiraju trgovinski sektor (maloprodaja i veleprodaja), građevinski, prerađivački, sektor transporta i skladištenja, te oblast popravke automobila i drugih popravki, a nezanemarivi su i sektor šivenja i proizvodnje obuće i odjeće, kao i sektor usluga vezanih za kućne poslove i baštovanstvo.

Reklama

''Iako je teško naći najmanji zajednički sadržilac za ovako raznolike sektore, može se spekulirati da je pojava neformalnih oblika rada prevalentnija u oblastima s manje plaćenim poslovima koji ne zahtijevaju sofisticirane vještine i viši stupanj obrazovanja. S obzirom na trenutnu politiku oporezivanja plata, odnosno visok porezni klin na plate, troškovi upošljavanja radnika s nižom razinom vještina su relativno visoki za poslodavca, dok radniku na račun liježe relativno nizak prihod, što stimulira obje strane da ne deklarira dio ili ukupnu dogovorenu naknadu za rad. S druge strane „pregovaračka“ pozicija poslodavaca je u ovim sektorima veća, jer se donekle banalizirano rečeno, radi o lakše zamjenjivim zaposlenicima, te stoga radnici vrlo često pristaju na sve uvjete koji im se ponude iz straha da ostanu bez zaposlenja. Ipak, ne treba zanemariti da su neki od ranije spomenutih sektora ujedno i najveći sektori, čime se povećava vjerojatnoća pojavljivanja kompanija koje ne prijavljuju u potpunosti radnu snagu“, navodi Amar Numanović, autor studije i ekspert za javne politike.

‘Porezni moral’

Kada je riječ o robama kojima se najviše neformalno trguje, tu prednjače cigarete, odjeća, prehrambeni proizvodi i drvo za ogrjev, pelet, te ugalj. Pokretača sive ekonomije po njemu treba tražiti u ekonomskom i institucionalnom kontekstu, pa tek onda u društvenim i kulturološkim faktorima.

''Čak je i pitanje ‘poreznog morala’ prvenstveno pitanje percepcije konteksta u kojem se nalazimo – ako nismo zadovoljni javnim uslugama, ako ne vjerujemo vladama i nismo zadovoljni politikom kakvu one vode, ako smatramo da je korupcija u javnom sektoru sveprisutna, onda je očekivano da ćemo biti spremniji pribjegavati aktivnostima u neformalnoj ekonomiji, odnosno da ćemo imati manju moralnu zadršku i otpor prema takvim praksama'', smatra Numanović navodeći akciznu politiku na cigarete kao primjer.

U Hrvatskoj je prema posljednjem istraživanju Europske komisije svaka četvrta formalno zaposlena osoba spremna primati dio plate „na ruke“ ako bi to rezultiralo povećanjem ukupnih prihoda. Josip Franić, istraživač Instituta za javne financije iz Zagreba potencira rigidnost tržišta rada, ali i kulturološki i obrazovni aspekt sive ekonomije kao fenomena kompletne regije.

''Iako se neprijavljene aktivnosti u Hrvatskoj najčešće pojavljuju u građevini i uslužnim djelatnostima, ne postoji sektor pošteđen ovog oblika rada. Pojavnost i učestalost neprijavljenog rada usko su povezani s prirodom samog posla te veličini tvrtke u kojoj se on obavlja. Primjerice, zbog veće fleksibilnosti i mogućnosti razvijanja jačih socijalnih veza, mikro i male kompanije znatno češće sudjeluju u ovakvim oblicima prijevare. S druge strane, izrazita sezonalnost nekih djelatnosti (a upravo se tu građevina i turizam izdvajaju) stvara poticaj i radnicima i poslodavcima za stvaranjem što većeg prihoda u ograničenom vremenskom razdoblju. Bitnu ulogu igra i količina gotovine koja kruži u pojedinom sustavu, premda valja napomenuti kako su novija istraživanja pokazala nevjerojatnu inovativnost Hrvata kad je riječ o strategijama za izvlačenje gotovine'', komentira Franić.

‘Snalažljivost’ kao odgojna metoda

On, kao i Numanović navodi fenomene podmićivanja, sukob interesa, pronalaženja veza u poslovanju, „snalažljivost“ i druge oblike zloupotrebe kao sastavni i „simpatični“ dio odgojnog kurikuluma, što za posljedicu ima devijacije u svim društveno-ekonomskim područjima, koje kao takve više nisu izuzetak nego pravilo.

''Doista, prema nekim procjenama stvarna bruto-dodana vrijednost proizvedenih roba i usluga u Hrvatskoj čak je 27 posto veća od službenih brojki, dok je u ostalim zemljama taj broj i nešto veći'', zaključuje Franić dodajući da doba kriza nikada nije najsretnije vrijeme za neselektivno suzbijanje neformalnog gospodarstva s obzirom na to da takve aktivnosti često pružaju slamku spasa tvrtkama i pojedincima koji bi zbog nepovoljne situacije na tržištu inače bili dovedeni pred zid.

U Crnoj Gori siva ekonomija ima značajan utjecaj i na konkurentnost gospodarstva, a najzastupljenija je u uslužnim, poljoprivrednim i trgovinskim djelatnostima.

''Siva ekonomija i neformalni rad su duboko ukorijenjeni u crnogorski društveni i ekonomski sistem. Kada govorimo o sociološkom fenomenu posebno na ovim prostorima, svakako da je tu veliki problem i svijest građana o konačnim posljedicama njihovog kupovanja kod 'poznatih prodavača'. Nažalost dok se ne postignu “vidni” rezultati u pogledu sive ekonomije biće više i nelegalnih aktivnosti. Da bi se to premašilo potrebno je da Vlada kontinuirano provodi aktivnosti na ublažavanju ovog problema. Pored sankcioniranja onih koji posluju u sivoj zoni, treba se odlučno okrenuti i preventivnim mjerama koje bi proširile bazu poreznih obveznika i dosta onih koji posluju u sivoj zoni, potakli da regularno posluju'', kaže Milan Dragić, izvršni direktor Montenegro biznis alijanse.

U Srbiji je Nacionalna agencija za lokalni ekonomski razvoj (NALED) prezentirala istraživanje iz ožujka 2020.godine prema kojem je najdominantniji oblik nepropisnog rada zapošljavanje bez ugovora i isplata zarada na ruke. Od 100 dinara stečenih radom u sivoj zoni, 62 potiče od neprijavljivanja plata, a 38 dinara od izbjegavanja evidentiranja prodaje roba i usluga, odnosno profita.