Siromašna Ruanda sponzorira bogati FC Arsenal: Sjajan potez ili rasipništvo?

Bogati arapski šeici, ruski oligarsi, američki investitori, a u novije vrijeme i kineski poslovni ljudi, sve više ulažu u nogometne klubove u Europi. Ipak, ispred svih su kultni engleski ligaši, a bogataši kao da se nadmeću tko će više uložiti.

Londonski Arsenal zasigurno je jedan od onih klubova koji ne znaju što će od novca, ali po onoj ''para na paru'', Topnici su dobili još jednog, prilično neočekivanog investitora.

Reklamni slogan "Visit Rwanda" (Posjetite Ruandu) našao se na lijevom rukavu dresa Arsenalovih igrača. Mala zemlja u razvoju, koja je 1994. doživjela krvavi građanski rat sa svim karakteristikama genocida, koji je odnio gotovo milijun ljudskih života, reklamira se kao turistička destinacija.

Prema pisanju medija, vlada ove male afričke zemlje uložit će 30 milijuna funti u taj svoj slogan na rukavu nogometnih zvijezda Arsenala.

Razvila se žestoka rasprava o tome treba li jedna ratom iscrpljena zemlja financirati bogati nogometni klub ili ne.

Zagovornici teze da je to bacanje novca pozivaju se na sve poteškoće s kojima se Ruanda susreće, a koje se ogledaju u činjenici da čak 60 posto stanovništva živi u ekstremnome siromaštvu.
Njihovi protivnici pak kažu kako je to pribjegavanje neokolonijalizmu, jer zašto ne bi neka afrička zemlja mogla koristiti moderna marketinška sredstva i kanale u službi razvitka vlastitog turizma, a time i gospodarstva ukupno.

Nakon što je šef države Paul Kagame preuzeo vođenje Ruande, od 2000. godine vidljiva je uzlazna linija u njezinu napretku. Smanjeno je siromaštvo, investicije se povećavaju, gospodarstvo doživljava neku vrstu procvata, s obzirom na vrijeme koje je ne tako davno donijelo ovoj zemlji jednu od najvećih tragedija modernoga doba.

Ipak, prema podatcima Svjetske banke, još uvijek gotovo dvije trećine stanovništva preživljava s 1,90 dolara na dan, što je ekstremno siromaštvo.

Upravo zato ljudi koji vode Ruandu žele unaprijediti njezin turizam, koji je tradicionalno jedan od najvažnijih izvora prihoda u zemlji. Ova zemlja raspolaže s očuvanim nacionalnim parkovima prirode, područjima u kojima žive gorske gorile, što je za mnoge turiste velika atrakcija, ali još uvijek se nije dovoljno afirmiralo kao turistička destinacija.

Autogol ili briljantna marketinška strategija?

Turizam trenutačno donosi Ruandi 400 milijuna dolara godišnje, a cilj je da se do 2024. godine ta svota udvostruči na 800 milijuna dolara. Predstavnici Razvojne agencije Ruande koji su sklopili ovaj posao s Arsenalom navode kako upravo navedeni ciljevi opravdavaju investiciju u promidžbu turizma zemlje.

"Što više Ruanda zaradi od turizma, to ćemo bolje moći investirati u standard našeg stanovništva", kaže Clare Akamanzi, šefica agencije.

Dakle, dugoročni je cilj da Ruanda prestane ovisiti o sredstvima koja su od strane međunarodne zajednice namijenjena zemljama u razvoju.

Marketinški stručnjaci daju za pravo ljudima koji su uložili novac u londonski Arsenal, smatrajući tu investiciju briljantnim poslovnim potezom.

"Ovo je briljantna marketinška strategija", kaže Tlali Taoana, voditelj strategije za Afriku marketinške tvrtke "Ogilvy & Mather".

Publicitet koji će Ruanda postići uz pomoć svjetski popularnog nogometnog kluba zasigurno neće biti mali. To neće samo utjecati na razvoj turizma, nego će Ruandu pokazati u jednom potpuno novom svjetlu, čime će se i investitori lakše odlučivati na ulaganje, kaže Taoana.

Ruanda tako postaje mala i siromašna zemlja koja ne prima, nego daje novac. Čitava je ''igra'' okrenuta za puni krug.

Međutim, i dalje ostaje pitanje smije li zemlja koja prima međunarodnu financijsku pomoć ulagati na ovaj način?

Iz Razvojne agencije uvjeravaju kako novac uložen u reklamu na dresovima Arsenala potječe od prihoda iz turizma. Međutim, pojedini ljudi iz država koje daju novac zemljama u razvoju gledaju na to prilično kritički.

"Ovo je perfektan autogol za pomoć zemljama u razvoju", komentirao je britanski parlamentarac Andrew Brigden u tamošnjim medijima. Naime, Velika Britanija također izdvaja dosta državnoga novca za zemlje u razvoju, a sad se on iz Ruande ''vraća'' u bogati nogometni klub u Engleskoj.

Sljedeće zanimljivo pitanje je - Zašto upravo Arsenal?

Paul Kagame, predsjednik Ruande veliki je navijač Topnika. Analitičari mu priznaju zavidne rezultate u vođenju zemlje prema napretku, ali s druge strane vidljiva je njegova diktatorska priroda. Sloboda tiska na sve je nižim granama, ljudska prava su također na niskome stadiju, a ograničeno je i djelovanje političke oporbe.

Na jednoj strani i dalje ostaje činjenica da je predsjednik toliko autoritaran da može ''nagraditi'' svoj omiljeni klub, a s druge strane, ako se zauzme stav da jedna mala afrička zemlja u razvoju nema što tražiti u vrhunskom profesionalnom nogometu, protivnici filozofije neokolonijalizma optužit će vas za arogantan pristup u tradicionalnom stilu, odnosno da ''mali'' i ''veliki'' ne bi trebali igrati u istome kolu.